Jer nisam ni otišao.

Igram se malo s arhivom. Kad završim, idem skupiti neobjavljeno pa se do kraja iduće godine ovaj blog vraća u život.

Moguće da sam malo preoptimističan, neka bude sredina 2015.

(Večernji list)

Da je više birača nego stanovnika, sve bi mi bilo jasno, ali zbilja ne kužim čemu toliki vatrogasci.

 

Kao što se dade zamijetiti, blogu ne ide baš najbolje u zadnje vrijeme. No, razlog tomu nije samo moja nevoljkost da pišem, već i činjenica da ovaj blogoservis polako, ali sigurno umire. Kako su u ovo uloženi sati tipkanja, bit ću zahvalan na svakom savjetu o tomu kako članke sačuvati od nestanka, a blog možebitno nekud preseliti.

(Gospodarski list, 1. 7. 2012.)

Etin je plin koji uopće nema miris. Ono što smrdi jesu kojekakvi fosfini nastali hidrolizom kalcijevog fosfida i srodnih mu spojeva što nastaju kao nusprodukti prilikom sinteze kalcijevog karbida. Naime, ugljen koji se koristi nije baš "pro analysi", tako da u njemu bude koječega. Posljedično, i u kalcijevom karbidu bude koječega, ali praktične korisnike to ne smeta puno.

(24 sata i šire)

Biokristali su naše kosti i zubi, ali isto tako i kamenci. To ako uzmemo termin "biokristal" u značenju nekog kristala koji je formiran u nekom živom biću. Inače taj termin nema puno smisla, a u znanosti se niti ne koristi. O tomu kako kristali nastaju u živim bićima bavi se dobar dio biokemije, ali to ovdje nije tema.

Od šest osobina koje prodavači pripisuju svojoj čudesnoj krevetnini, prve se tri odnose na bilo kakav pošteno napravljen ležaj. Druge tri su pak najvjerojatnije čiste laži.

Povećanje količine kisika u tijelu potrebno je samo kod nedostatka kisika te nekih bolesti dišnog sustava. Načini kojima se ono može postići su disanje čistog kisika ili boravak u barokomorama. Sumnjam da krevet radi išta od toga. Dugotrajna izloženost povećanoj koncentraciji kisika je pak vjerojatno opasna, budući da je kisik krivac za dobar dio kvarova u našem organizmu.

Stvoriti ravnotežu u organizmu znači isto što i ubiti organizam. Živa bića su neravnotežni sustavi i upravo ih neravnoteža čini živima. Ono što organizmi imaju, a donekle podsjeća na ravnotežu je ustaljenost procesâ koji se u njima zbivaju. Ona je također među temeljnim svojstvima živih bića. Uz odgovarajuću prehranu i aktivnost, živa bića ne trebaju dodatnih sredstava da održe tu stalnost. Čak ni posebne posteljine.

Zračenja se dijele na čestična i elektromagnetska, ne na prirodna i tehnička. Od većine onoga što u ljude ulijeće za života nema nikakve štete. Ako se tkogod ipak i dalje plaši, može se obući u alufoliju, budući da ona apsorbira skoro sve što se može naći. No, potpuna zaštita nije moguća jerbo smo i sami slabo radioaktivni, a k tomu i dosta zračimo u infracrvenom području.

(Večernji list)

Nikako mi nije jasno zašto neki moraju plaćati da ih se reklamira, a neki to dobiju badava.

Nije mi jasno niti zašto nadriliječnici mirno rade svoju rabotu, mjesto da, sukladno hrvatskim zakonima, idu u zatvor.

Inače, onaj tekst u strelici posvema je istinit. Kad se sunčate, stvarno upijate sunčevu energiju. Ako je upijete dovoljno, možete se ugrijati, lijepo potamnjeti, ali i dobiti kožni tumor.

(24 sata)

Bila je svojedobno jedna slična priča, samo što su onda ribe od okruglog akvarija postajale slijepe. Možda je stvar u tomu da neki ljudi ne misle dok prepisuju ili šalju dalje neobične tvrdnje. A možda je u pitanju zavjera proizvođačâ pravokutnih akvarija.

Uglavnom, ako mislite nabavite ribu, pazite radije na veličinu akvarija, negoli na oblik. Za ribu je bitno da ima dovoljno prostora, kisika, hrane i eventualno kakove stvarčice uokolo. A treba i vodu mijenjati.

(Večernji list)

Da se nuklearni reaktor može tako lako napraviti, ne bi Iranci već godinama muku mučili s izradom. Geigerov brojač ne spada u stvari koje vam trebaju za izradu reaktora. Koristan je jer znade kolikom ste zračenju izloženi. S druge strane, svatko s iole vještijim rukama i solidnim znanjem fizike može si sam izraditi nekakav priručni. A nije ni nabavka nešto strašno. Te su stvarčice dostupne.

Druga je priča s elementima koji zbilja trebaju za nuklearke. Ako se i nabavi hrpa cirkonijevih legura za sve unutarnje dijelove, ostaje pitanje odakle gorivo. Njega nema na slobodnom tržištu, a ni crno nije baš opskrbljeno jer je to mrvicu preopasno za švercati uokolo. Postoji tek ona priča s americijem u detektorima za dim, ali s time se u najboljem slučaju može na par godina zagaditi područje u krugu od parsto metara. Americij nije dobro govrivo za reaktore.

(24 sata)

Zurenje u Sunce predstavlja ništavan napor naspram onog koji treba uložiti u to da se zaboravi na ono što se pojede kamuflirano u juhice i razna pića.

Inače, za razliku od Sunca, pivo vam može zamijeniti hranu. Desetak litara dnevno trebalo bi zadovoljiti prehrambene potrebe.

(Jutarnji list, valjda)

"Silicon valley" se na hrvatski jezik prevodi kao "Silicijska dolina". Silikoni u našem jeziku znače nešto posvema drugo, a u znanstvenoj terminologiji pak nešto treće (razne polimere koji sadrže lance -Si-O-Si-).

(Večernji list)

Možda bi mu bilo bolje da se drži nogometačkih fraza, povijest mu baš i ne ide.

(Večernji list)

Pet mjeseci kasnije, možete se lijepo zapitati: što je na kraju od te radijacije bilo, osim silne panike koja se proturala kroz medije?

(Večernji list)

Sličica je stara koji mjesec, ali to ne čini neku bitnu razliku. Procjene trajanja rezervi nafte opako variraju, a k tomu nisu baš ni u dan precizne. Po svojoj prilici, ovakvo stanje očekivanja nestanka nafte u malo manje skoroj budućnosti potrajat će još desetljećima. A već i traje toliko.

(24 sata)

Mjesečevu se dugu može vidjeti gdje god se s jedne strane promatrača nađe Mjesec, a s druge gomila kapljica vode. Naravno, kako Mjesec tek odražava Sunčevu svjetlost, njegova je duga daleko slabija tako da se najlakše vidi za punog mjeseca, a i onda se boje jedva daju naslutiti. Slapovi su pak općenito pogodni za gledanje duge jer je gomila raspršenih kapljica stalno prisutna, dok inače treba čekati kišne oblake.

(24 sata)

Sir casu marzu pravi se tako da se ovčji sir ostavi da počne truljenje te se dopusti (što se opet svodi na ostavljanje na miru) da sirne mušice (Piophila casei), snesu svoja jajašca u njega, nakon čega ličinke još dodatno razgrade sir pa pored pljesnjivih dijelova bude i sasvim tekućih. Jede se skupa s ličinkama (zanimljivo je da se one, budu li uznemirene, bacakaju i po petnaestak centimetara uvis) ili bez njih, a neki vjeruju da je to afrodizijak (izgleda da svaka uvrnuta jestvina kad-tad bude proglašena afrodizijakom). Neko je vrijeme bio zabranjen, samo ne zbog toga što bi ličinke mogle preživjeti u želucu, budući da to nije istina, već radi pukih higijenskih propisa: u pitanju je truo i crvljiv sir. Međutim, kako se radi o tradicionalnoj jestvini (pitanje je vremena kad će krvna osveta opet biti legalna, budući da je u pitanju tradicija), danas ga se opet može slobodno konzumirati, jamačno skuplje nego prije zabrane.

(24 sata)

Njegov vlasnik isto tako može tvrditi da mačak razumije kvantnu mehaniku te ga upitati može li se elektron ponašati kao val. Mačak će, ako gazda zna odgovor (što i nije odveć vjerojatno), vjerojatno potvrdno kimnuti glavom. U pitanju je već preko stoljeća poznat "efekt pametnog Hansa" (Kluger Hans Effekt).

Priča kreće početkom prošlog stoljeća, kad je stanoviti Wilhelm von Osten, gimnazijski profesor matematike, amaterski uzgajivač konjâ, frenolog i jamačno još ponešto (danas bi se to zvalo alternativcem), krenuo diljem Njemačke predstavljati svog konja Hansa. Po tvrdnjama vlasnika, konj je razumio ljudski govor i bio u stanju odgovarati na pitanja ako je odgovor bio "da" ili "ne". I stvarno, gledatelji su na tim predstavama mogli vidjeti konja kako odmahuje glavom kad bi mu gazda postavio kakvo pitanje čiji je odgovor očito bio niječan, ili potvrdno kima kad bi odgovor trebao biti potvrdan. No, to nije bilo sve. Konj je mogao i računati. Nakon što bi mu gazda dao kakav jednostavan računski zadatak, Hans bi lupnuo kopitom onoliko puta koliki bi bio rezultat računa. Bio je to prizor koji bi bio fantastičan i danas, a nekmoli prije stotinu godina.

No, u svaku se fantastičnu priču kad-tad umiješaju znanstvenici, podla i zlokobna čeljad koja svako čudo može pretvoriti u brojke i tablice. Tako je bilo i s Hansovim slučajem. 1907. konja i gazdu "preuzeo" je psiholog Oskar Pfungst i izveo s njima hrpu pokusa kojima se imalo provjeriti razmišlja li stvarno Hans, ili je posrijedi nekakav drugi fenomen. U tim je pokusima, kao i na prethodnim predstavama, konju postavljano sijaset pitanja, a mijenjali su se uvjeti pod kojima je konj odgovarao. U jednoj je seriji sve bilo kao i na javnim predstavama, u drugoj je između konja i von Ostena bio zastor tako da konj ga konj nije mogao vidjeti, u trećoj je pitanja postavljao netko drugi, u četvrtoj je sve opet bilo normalno, samo što je von Osten postavljao pitanja na koja nije znao odgovore itd. Rezultat je bio vrlo indikativan. Konj je točno odgovarao samo svojem gazdi, samo kad ga je vidio, samo kad je i gazda znao odgovore. Iz toga nije bilo teško zaključiti da u pitanju jest jedan divan fenomen, samo ne onaj za koji se prvo mislio. Životinje svoje ponašanje mogu brzo prilagođavati situaciji, čak i ako to iziskuje krajnje neobične stvari, poput trzanja glavom ili toptanja kopitima. Mogu čak i točno prilagoditi svoje ponašanje onome što vlasnik od njih traži prateći samo njegove geste i mimiku, i to čak i neke detalje kojih možda ni sâm vlasnik nije svjestan. Naravno, uzme li se u obzir da se psi već tisućljećima pokoravaju nekad i desecima različitih glasovnih naredbi, stvar i nije tako čudna. Međutim, korisno je bilo doznati da ulogu glasa može preuzeti i izraz lica, kakav trzaj ili pokret, te da i druge životinjske vrste, uključujući tu i ljude, pokazuju istu sposobnost. Kao i to da je von Osten nakon raskrinkavanja nastavio s predstavama, žanjući isti uspjeh kao i prije.

(Jutarnji list)

Tekst je iz srpnja. Izbori su krajem studenog ili početkom prosinca. Morat ćemo uvesti novi mjesec da bi gornja sličica mogla biti istinita.

(Večernji list)

Ako vas je pitanje bacilo u mislene neprilike i teške dileme, tu je odgovor da vam sve objasni i pomogne vam mirno zaspati:

Uzmem li si slobodu da budem krajnje bezobrazan, mogu ovaj odgovor porušiti s dvije strane.

Zemlja je dio Svemira, a na Zemlji se mjehuri od sapunice lako prave.

Ako bi se umjesto vode uzela neka teže hlapljiva viskozna tekućina i kroz opnu takve tekućine protjeralo nešto razrijeđenog plina, možda bi se na časak i formirao kakav mjehur. Naravno, brzo bi se raspao radi daljnje ekspanzije plina i hlapljenja tekućine.

Sve u svemu, bilo bi zanimljivo napraviti pokus. Svakako bolje nego davati kratke i nejasne odgovore.

(24 sata)

Neron je više bio fasciniran Herkulom nego Aleksandrom, a općenito je bio skloniji Grčkoj nego Rimu. U njegove dane se nije nešto ratovalo, samo je ugušio par pobuna, tako da usporedba s Aleksandrom nema nikakvog smisla. Neron je bio među najmiroljubivijim vladarima staroga vijeka. Zanimao se uglavnom za umjetnost, što ga je na kraju koštalo glave - dok je on pjevao po Grčkoj, kod kuće su mu spremili urotu.

Što se tiče ubojstva brata, za prvo treba imati brata. Britanik je bio Klaudijev sin, a Klaudije je Neronu bio tek poočim. Naravno, svi su si oni bili rođaci, ali neću sad opisivati njihovo rodoslovno stablo jer je suviše komplicirano. K tomu, pravim (naručenim) ubojstvima se mogu donekle nazvati tek ono Britanika i njegove sestre, a Neronove žene Klaudije Oktavije. Prvo ubojstvo je vjerojatno sredila Agripina, koja je, koliko je god mogla, upravljala svakim Neronovim korakom kako bi preko njega (za)vladala Carstvom, a drugo je dobrim dijelom bilo motivirano obostranom mržnjom. Agripina je pak, kao i većina ostalih uglednika, smaknuta jer je više puta organizirala razne urote protiv Nerona. Općenito je Neron prema svojim urotnicima bio daleko blaži od mnogih careva koji slove za čovječnije od njega. I to je pomoglo konačnom njegovom padu.

(Večernji list)

Kad su križari upali u Jeruzalem, taj je grad već 461 godinu bio muslimanski, s tek nešto malo židovskih i kršćanskih žitelja. Ubrzo po osvajanju, stanovništvo od nekih sedamdeset tisuća ljudi spalo je na tridesetak tisuća. Ne treba posebno naglašavati da je kao sredstvo smanjenja broja stanovnika bio porabljen i danas vrlo popularan homicid ilitiga bespoštedno klanje. Naravno, križari su mnoštvo stanovnika ostavili na životu. Neki su im trebali da pobacaju mrtve van zidina, a neke su jednostavno protjerali.

(Večernji list)

Amonijev nitrat (NH₄NO₃) je jedno, a urea ((NH₂)₂CO) drugo. Prvo je anorganska sol topljiva u vodi, sklona detoniranju, obično ako u njenom prisustvu eksplodira nešto drugo, a drugo organski spoj kojeg mnoge životinje (dobar dio sisavaca, uključujući i nas, te neke ribe) luče kao otpadni produkt metabolizma. I jedno i drugo koristi se kao (umjetno) gnojivo, u oba slučaja zbog toga što su krcati dušikom kojeg biljke trebaju za rast.

Inače, moguće je i iz ureje napraviti eksploziv, ali to iziskuje puno više posla od pukog stavljanja nekog detonatora u pakovanje amonijevog nitrata. Prilično sam siguran da poradi toga teroristi s urejom imaju posla isključivo kad ju sami luče u vidu vodene otopine. Ipak ta čeljad nije puno bistrija od novinarâ.

(Večernji list)

Još zanimljivije od "činjenice" da su američki Indijanci potpuno bezdlaka bića je to da su se oni uredno brijali i uređivali si frizure puno prije nego što su ih Europljani "civilizirali", baš kao što je to običaj i u ostatku ljudske vrste. Da ne ispadne da širim priče, a nemam pokriće, evo par sličica sasvim bradatih Indijanaca:

Dlakavih indijanačkih leđa i nogu vam ipak neću tražiti. Previše je previše.

Sve tri slike drpljene su sa stranice http://memory.loc.gov/ammem/award98/ienhtml/curthome.html

(24 sata)

Zanimljiv je taj svijet fantastike. Umjesto starih zlatnika i srebrnjaka, karipski gusari pljačkaju tovare ruskih kovanica. Možda je u pitanju suptilna najava novog nastavka: "Pirati s Kariba - pustolovine na Volgi.

Ako niste vični ćirilici i numizmatici, na kovanicama se lako vidi "РОССИИ" (Russii), što je dio natpisa "БАНК РОССИИ" (banka Rusije) s reversa kovanice od pedeset kopjejki. Da je baš pedeset baš kopjejki,vidi se po obrisu broja pedeset na kovanici u sredini slike, a konjanik koji se dade naslutiti kraj onih slova nalazi se na reversima aktualnih kopjejki, dok rublje imaju orlove.

(Večernji list)

Dijagnostika je sredstvo kojim se jedino može pratiti učestalost neke bolesti. Ona nimalo ne utječe na pojavnost nečega, samo na naš dojam. Bolja dijagnostika nužno će dati dojam da nečega ima više, čisto zato što će se tako prepoznati i neki slučajevi koji bi uz lošu dijagnostiku prošli neopaženo.

U sljedećem ćemo se broju čuditi brojnijim opažanjima jedne vrste ptica unatoč jačim dalekozorima.

(Večernji list)

Ponuđeni odgovor je, naravno, žohar. No, taj je odgovor malčice nepotpun. Naime, živinica kojima možete otkinuti glavu, a da nakon toga budu još neko vrijeme žive ima poveći broj. Treba se samo prisjetiti čemu glava točno služi i dokle neko biće smatramo živim. Recimo da se za drugo pitanje možemo zadovoljiti minimalnim metabolizmom i podražljivosću, iako to nisu baš općevrijedeći kriteriji.

Što se pak prvog pitanja tiče, ona bića koja glave imaju u njima i na njima obično usne organe i gomilu osjetila. Ona viša imaju tamo i upravljačke centre. Poradi toga, kralježnjaci će, ostanu li bez glave, imati ozbiljnih problema jer će im srca brzo prestati raditi, čak i kad bi glavosijek bio popraćen brzim zatvaranjem krvnih žila koje vode u glavu. Člankonošci tih problema nemaju i bezglavost će ih zato ubiti puno kasnije. No, ipak će ih ubiti. Kako su na glavi smješteni organi pomoću kojih se hrane, člankonošci koji bez glave ostanu izginut će u nekom času od gladi. Dalje sve ovisi o tomu koliko dugo mogu gladovati. Žohar može izdržati tjednima, a pauci i krpelji mjesecima. Naravno, treba kod takvih eksperimenata paziti i na to da se dekapitirani člankonožac ne osuši ili zarazi, o čemu ipak preporučam pogledati jedan originalan članak.

(24 sata)

Zanimljivo je da se ti samozvani proroci uvijek jave časak poslije neke katastrofe, a prije tek rijetko. No, ne mogu reći da vidim bolji način zarade na onoj ružnoj faci s naslovnice.

(Večernji list)

Usporedite li naslovnicu i ono što je rekao Kostelić, jamačno ćete uočiti određene razlike. Iako je samim nasjedanjem na praznovjerice Kostelić pokazao da mu bolje ide sport negoli razmišljanje, nigdje nije rekao da misli da je upravo visak Ivicu odveo na svjetski vrh. Štoviše, prilično je sigurno da će tu radije istaknuti sebe i stalni trening. No, kakva bi to bila naslovnica kad bi na njoj pisalo da iza nekog uspjeha stoji rad? Vradžbine se uvijek bolje prodaju.

(24 sata)

Dvije nacrtane bore prisutne su gotovo na svakom dlanu. Mudar izbor. Kad svijet još malo uznapreduje, pojavit će se možda i ovakav oglas:

Prebrojite svoje prste.

Čudesni vidovnjak Vitus Digitus upozorava sve koji ih imaju pet da mu se obavezno jave jer ih u budućnosti čeka veliko bogatstvo do kojeg ih On može dovesti.

(24 sata)

Neznanje novinarâ premašuje čak i ljudsku glupost (Svemir je davno nadmašen). Svatko tko iole znade o religiji prepoznat će Leteće špagetno čudovište, pa čak i na originalu.

(Prigorski glasnik)

Što je autor teksta, ne bih znao, a ovaj sa slike nekako me više podsjeća na makakije. Orangutani izbjegavaju ljude jer su s njima imali dosta neugodnih iskustava.

(Večernji list ili 24 sata)

Lik koji se gore reklamira odvratni je prevarant. Gori su od njega samo oni koji obećavaju izlječenje od raka.

Ako imate problema s organima lokomotornog sustava (mišići i kosti, s dominacijom kralježnice), nema te duhovnosti koja će vam pomoći. Potreban je iskusan fizioterapeut i itekako materijalan vid liječenja.

 

Zanimljivo je ipak obratiti pozornost na detalje gornje reklame.

Ispravljenost kralježnice nije nešto što muči ljude, tako da baš i ne razumijem čemu te riječi.

Energetska medicina je termin koji sam za sebe valjda ima značiti da se porabi neki oblik energije. Ono za što sam čuo od te sorte jesu elektroterapija (šok-terapija) i tretmani radioaktivnim zračenjem. Lijepa družba.

HUPED je među sumnjičavcima poznat i kao "Hvastava udruga prodavača ekstremnih debilarija". Njihov certifikat ima istu vrijednost kao i onaj koji će vam dati bilo koja religijska organizacija. HUPED ne provjerava činjenice već usklađenost s vlastitom dogmatikom olitiga klansku pripadnost.

Kvantni iskorak u novu dimenziju je lijep primjer potpuno besmislene fraze. Niti kvantna mehanika niti osnovni geometrijski pojmovi (dimenzija nekog prostora je, jednostavno rečeno, najmanji broj koordinata koje vam trebaju da biste potpuno opisali položaj neke točke) s medicinom veze nemaju, već služe samo kao šminka.

Razvoj čovjeka nije nešto što bi me zanimalo da me boli kičma. Čak i da je to potpuno potpun razvoj, bojim se da će mi kičmobolja od toga jedino postati razvijenijom.

Pjotr Elkunoviz je, koliko sam uspio shvatiti, njemački nadriliječnik koji navodno ispravlja kralježnicu, a da ju ne dodirne. Čudesno, zar ne?

Izjednačavanje duljine, a ne dužine nogu jest malčice složeniji posao. Kosti se neće baš lako rastegnuti ili skratiti jerbo to baš nisu gumene stvarčice.

Kao i njegov učitelj, i Jambrošić svoje žrtve, ovaj, pacijente, ne dotakne za vrijeme tretmana. Koliko se kužim u te stvari, rađenjem ničega obično se postiže upravo to. S druge strane, možda se čovjeku gadi doticati pacijente pa si je smislio način da to ne mora raditi.

Nakon toga kaže da takov tretman treba baš svima. Znači li to da on misli liječiti i zdrave ljude? Ne bi me previše čudilo, jer takve je puno lakše izliječiti.

"Multidimenzionalno proširenje svijesti u smjeru individualnog ozdravljenja na svim razinama ljudskog postojanja" je još jedna nakupina riječi krcata besmislom. Za dimenziju već rekoh da je matematički, a ne medicinski pojam, a proširenje svijesti, prihvatimo li tu njuejđersku frazu kao takvu, postiže se učenjem i razmišljanjem i nema puno veze s kičmom, osim što pretjerano visenje nad knjigom nije odveć zdravo za istu. Za ozdravljenje koje ne bi bilo individualno još nisam čuo, a što su razine postojanja, vjerojatno ne zna ni autor fraze.

Na kraju Jambrošić sâm kaže da njegovo ispravljanje tijela nije medicinska radnja, iz čega bi se dalo zaključiti da za vašu bolnu kičmu od njega i neće biti koristi. Naslušat ćete se od njega svega i svačega, a na kraju ćete, plativši mu masne novce, morati otići nekom pravom fizioterapeutu kojemu se pacijenti ne gade toliko da ih ne bi ni dotaknuo.

Glede slika prije i poslije, ne mogu reći da vidim razliku. Prodavači čudesnih preparata za mršavljenje ili rast kose to rade puno bolje, ali o tomu neki drugi put.

(Piše gore)

Blještava i agresivna naslovnica kao mamac za kupce je jedno, ciljano dezinformiranje već nešto sasvim drugo i k tomu vrlo štetno po opće mentalno zdravlje.

Što se stvarnog uzroka potresâ tiče, tu ne treba biti posebno pametan ili učen. Litosferne ploče se kreću vrlo sporo, ali ne miruju. Ako se dvije ploče kreću jedna prema drugoj, jedna će na kraju završiti ispod. Kako su ploče ogromne, tako ni trenje među njima nije baš sitno, već sasvim dovoljno da se umjesto polaganog podvlačenja ploče jednostavno napinju. To ide dok sile ne budu prevelike pa se zbije nagli pomak. Na površinu to izađe kao potres. Po osmoškolskoj fizici, stvar je u tomu da je trenje gibanja manje od onog mirovanja. Treba veća sila da se nešto pomakne nego da se nastavi micati.

Što se pak Tesle tiče, poznato mi je da je on sâm pričao o spravici za potrese, ali nije ju nikad nikom pokazao, već samo rekao da se svodi na nalaženje frekvencije oscilacije nečega i vibriranje u fazi sa samim predmetom. Ako se njišete na njihaljci, to sasvim lijepo funkcionira, ali za potresanje par milijardi kilograma treba ipak malo više energije. Nisam siguran da bi periodično ispaljivanje atomskih bombi bilo dostatno.

(Večernji list)

Pored očitih varalica, u novinama se redovito reklamira i, recimo to tako, finija sorta. No, dovoljno je malo opreznije pročitati što piše da bi se našlo da je u pitanju proizvod koji nije bitno drugačiji od placeba.

Najviše me bode u oči onaj trokutić u uglu kutije na kojem piše "GMO free". Isto tako su mogli naglasiti i da nemaju veze s apartheidom, da nisu koristili ropsku radnu snagu, da prilikom izrade lijeka nije ubijena niti jedna vjeverica ili da u izradi niti kojeg dijela proizvoda nisu sudjelovala djeca. Sve skupa nema veze s učinkovitošću pripravka, a uzmemo li u obzir da se dosad svaka opasnost od genetskog inženjeringa pokazala izmišljotinom konzervativaca, reakcionara i njuejđera, ispada jasnim da se radi o podilaženju najniže obrazovanima olitiga prljavom marketinškom triku.

Nadalje, nigdje na reklami ne piše da to išta liječi, već samo da pomaže kod liječenja raznih boleština, s tim da je tih bolesti toliko da čine sasvim lijep spektar, od čiste genetike pa sve do virusâ. Drugim riječima, ImunoBran se prodaje kao neka vrst panaceje. A za panaceje (svelijekove) je karakteristično to da uglavnom ne rade ništa, zbog čega i jesu tako široko primjenjive. Prodavači neće napisati da to liječi sve one boleštine jer bi onda kazneno odgovarali (barem se nadam da je lažno oglašavanje protuzakonito), a pripravak bi bio maknut s tržišta, već samo pokušati što više zamaskirati činjenicu da takovo nešto bolesniku ne treba (kao i sve one tabletice za pamćenje ili prevenciju apsolutno svega s naglaskom na sve ostalo).

Pogledaju li se tvrdnje, bit će još jasnije što taj pripravak uistinu radi. Piše da uništava tumorske stanice, ali nije precizirano gdje. Ako uzmem vodovodnu vodu i razmutim u njoj nešto tumorskih stanica, one će izginuti jer su se našle u hipotoničnoj otopini. Napunit će se vodom i prsnuti. Dakle, i za najobičniju vodu vrijedi to da uništava tumorske stanice. Poradi toga, prodavači nisu rekli ništa. Čak i ako su radili nekakve studije in vitro, u što sumnjam, time nisu pokazali da je pripravak koristan i za živa bića.

Glavni učinak kemoterapije je uklanjanje tumora. Ako je efekt pripravka uklanjanje učinaka kemoterapije, onda logično slijedi da ImunoBran uzrokuje rak ili ga barem oživljava. Ne bi prodavačima bilo loše pogledati vlastitu reklamu prije nego što ju odašlju u novine. S druge strane, njihove žrtve će se rijetko baviti razmišljanjem pa ih u biti i nije briga što točno piše, glavno da su tvrdnje bombastične i već će netko nasjesti.

Antioksidativna i protuupalna svojstva pak nemaju previše veze s prevencijom bolestî. Prevencija se radi cijepljenjem, ako su u pitanju virusi, a krkanje čime god može utjecati na imunitet, što ima smisla samo kod bolestî poput gripe ili prehlade, dakle onih s kojima se možemo nositi i bez lijekova. HIV i HPV ne spadaju u tu kategoriju i iluzorno je misliti da će se netko spasiti od SIDA-e ako bude uzimao te tabletice. Staviti dijabetes među virusne infekcije može pak samo zbilja neuka osoba. Takvima ja ne bih vjerovao kad pričaju o lijekovima.

Poboljšanje kvalitete nema nužno veze s liječenjem. Ako bolesnika nakrkate morfijem, neće se više žaliti na bol, ali neće živjeti ništa dulje i ništa bolje. Kako ono gore nije analgetik, jedino poboljšanje moralo bi biti vezano za stvarno liječenje, čega dosta očito s tim pripravkom nema, jer bi inače to eksplicitno i konkretno naveli, umjesto da koriste zaobilazne rute.

Glede nuspojava, nisam još čuo za lijek koji ih ne bi imao. S druge strane, homeopatija i slične zablude nemaju nikakvih nuspojava (osim mršavljenja novčanika) jer ne rade ništa. Znakovito.

Institucije odobravaju nevjerojatne količine beskorisnih, a nekad i štetnih stvari tako da odobrenje ne znači ništa po ljekovitost. Iz perspektive tih institucija, ImunoBran je u istoj kategoriji kao i Vegeta ili Cedevita - dodatak prehrani. Službeno nije potvrđena nikakva ljekovitost jer da je, to bi negdje i pisalo.

Ukratko, ako ste u napasti da kupite tako nešto, radije zapijte te novce. Bit će zdravije po vas, barem po istraživanjima u kojima se našlo da alkohol prevenira hrpu toga.

Na slici je bakar koji je kristalizirao na aluminijskoj foliji. Kristali nisu bajni (ono na slici je promjera oko milimetra), ali nije baš ni često da se vide kristali nekog metala, pogotovo ne oni kućne izrade. Za ovo treba samo uroniti komad alufolije u otopinu modre galice i ostaviti na miru. Postupno će se aluminij otapati, a bakar izlučivati budući da je potonji plemenitiji olitiga skloniji biti u elementarnom stanju. Ako to ide dovoljno sporo, bakar će se, umjesto u prahu, pojavljivati u kristalićima, obično sraslim, nekad čak u dendrite, ali svejedno lijepim.

(24 sata)

Budući da ne poznajem te ljude, ne mogu reći je li odluka opravdana ili ne. U svakom slučaju, na njima je da dokažu da su u stanju ispravno othraniti dijete. Naime, iako vegetarijanci vole svašta pripovijedati, činjenica je da to za djecu nije. Posljedice vegetarijanske, a pogotovo veganske ishrane po djecu idu od smetnji u razvoju pa do smrti. Dokumentiranih slučajeva ima sasvim dovoljno za stalni oprez.

(Večernji list)

Izgleda da su u Večernjem počeli angažirati novinare iz dječjih vrtića. Ovu izjavu ne može dati osoba s osnovnom školom.

O dugama sam već pisao pa slobodno pročitajte ako vam se čini da poslikana rečenica ima veze sa stvarnošću.

(24 sata)

Uprkos naivnim sličicama i nesuvislim umecima poput lažirane fotografije ili sumnjivih otisaka, iz članka (od kojeg će vam više nego dovoljna biti ona veća slova) se lako može zaključiti o čemu je stvarno riječ. Postoje gomile ljudi koji u to biće iz mašte* vjeruju i čak će dati novce da mu dođu blizu. A novci su novci...

Potpuno analogna je i priča o čudovištu u jezeru Loch Ness, kao i ona s navodnim padom vanzemaljačke letjelice u Roswellu, kao i ona s bosanskim nazovipiramidama, kao i ona s vidjelicama iz Međugorja. Netko vjeruje, a netko zarađuje.

*Ne tvrdim da je posve nemoguće da bespućima Sibira lutaju nekakvi hominidi koji nisu ljudi. No, čudno je da baš nitko nikad nije nijednog uhvatio, niti uspio uslikati, već se za sve takve pokušaje kad-tad nađe da su namjerno plasirane laži. Ljudi su našli i daleko neuhvatljivijih bića od drugih ljudi. S druge strane, ne valja potjcjenjivati usmenu predaju. Priče mogu opstati stoljećima, možda i tisućljećima, možda i dovoljno dugo da se zapravo odnose na bića koja su ljudi nekad poznavali, a koja su u međuvremenu izumrla. Ne mislim na kremenkaste idiotarije, nego na druge ljudske vrste.

(24 sata)

Jamačno bi se ovom novinaru mogla prodati i priča o razrokom kiklopu koji vidi dvostruko.

(Večernji list)

Apsolutna nula je hipotetska temperatura pri kojoj su sva kvantna stanja (vibracije, elektronske razine)  na osnovnom nivou ili ona temperatura pri kojoj entropija sustava doseže minimum. Moguće je jako joj se približiti, ali ne i doseći ju. S obzirom na prvi opis, čestice bi pri apsolutnoj nuli i dalje vibrirale oko nekakvih ravnotežnih pozicija pa gibanje ne prestaje, a k tomu je gibanje u mnogim krutim tvarima zanemarivo i pri daleko višim temperaturama od nule pa nema smisla govoriti da staje tek pri nuli. Naravno, kad se nađemo u kvantnom svijetu, postaje upitno što ćemo točno nazvati gibanjem, a što nećemo.

Ta temperatura iznosi nula (jer je apsolutna temperatura definirana tako da ishodište bude apsolutna nula) kelvina (jer se tako zove jedinica za apsolutnu temperaturu) što dođe -273,15 Celzijusovih (a ne Celzijevih) stupnjeva.

(Večernji list)

Kako je spomenuti sadržaj namijenjen djeci, jasno je da me ne može impresionirati samim informacijama (istina, bio mi je čak zanimljiv prije nego je počeo prepisivati iz one blesave knjige, umjesto da okolo skuplja zagonetke). No, impresivno je kad broj gluposti dostigne broj rečenica.

Ovdje je podjela na točne i glupe izjave poštena - pola-pola. Istina je da se raspad događa nasumično, ali ne i da nema razloga. Razlog tomu itekako postoji i po svojoj prirodi je nestabilnost jezgre. Jezgru na okupu drži jaka nuklearna sila, ali ona ima slab domet pa će se preogromne jezgre svejedno razletjeti. Također, bitno je i koliko kojih čestica ima u jezgri, ali tu ne znam što se točno zbiva. Ipak se primarno bavim elektronima. 

Jedna radioaktivna jezgra zbilja se može raspasti bilo kad. No, kad ih imamo na trilijune, trilijarde ili više (kako bude u realnim uzorcima), onda se pravilnost lijepo vidi. Nakon nekog vremena ostat će nam samo polovica nestabilnih jezgara. Pričekamo li da prođe isto to vrijeme, ostat će polovica polovice itd. Može se to zvati zakonom radioaktivnog raspada, a on pak dinamikom spada u tzv. reakcije prvog reda. Kod njih brzina ovisi o broju ili koncentraciji samo jedne vrste jedinki pa će se proces s odmicanjem usporavati jer ostaje sve manje čestica koje se mogu promijeniti.

(24 sata)

Čovjek koji je kao referentne vrijednosti za temperaturnu skalu uzeo ledište (100 °C) i vrelište (0 °C) vode zvao se Anders Celsius i bio je Šveđanin. Njegovo prezime se u hrvatskom jeziku deklinira kao i ostala germanska prezimena: Celsius, Celsiusa, Celsiusu, Celsiusa, Celsiuše, Celsiusu, Celsiusom. Posvojni pridjev mu glasi Celsiusov. Jamačno će tkogod prigovoriti da to treba povučiti ilitiga pisati kako se čita, ali ne vidim zašto bi to bilo nužno. Einsteina ne spominjemo kao Ajnštajna, niti Marie Curie kao Mari Kiri pa bi valjda i Celsius mogao zadržati svoje originalno prezime. S druge strane, Grci i Latinci nisu te sreće (njih smo rano iskrivili pa se uvriježilo) pa tako nećemo govoriti o Caiusu Iuliusu Caesaru, nego o Gaju Juliju Cezaru. No, to je stvar jezika, a ne nastavka kojim neko ime završava.

Usput, ono što zovemo Celsiusovom skalom donekle je i Linnéova jer je upravo on, dvije godine nakon Celsiusove smrti, okrenuo skalu tako da nula stupnjeva bude pri ledištu vode, a stotinu pri vrelištu.

(24 sata)

Nakon čitanja ovog teksta primoran sam zaključiti sljedeće:

Loughner je pucao u ljude u času kad su se svi nalazili na pravcu. Jedino tako je moguće odjednom upucati devetnaestoro ljudi.

Kongresnica nije korisnica mozga. Inače bi prolazak metka kroz isti uzrokovao daleko više problemâ.

 

Pretpostavljam da bi autorici članka također najsretnija opcija bila da joj metak prozuji kroz glavu. Barem se na pisanju ne bi osjetila promjena.

(24 sata)

Ne znam je li to radi toga što im fali događaja, uređivačke politike ili novinarske vrlosti, ali 24 sata sve intenzivnije smjeraju ka dezinformacijama, pseudoznanosti i posve običnim lažima.

U današnjem broju našli su se reklamirati gospođu koja za malo mahanja rukama uzme par stotina do par tisuća kuna i pripiše sebi u zaslugu ako poslije kojim slučajem ozdravite. Je li ona tu reklamu platila ili čak dobila novce da se može hvastati svojim natprirodnim moćima, ne znam.

Lijep dodatak tvrdnji da može mahanjem ruku izliječiti baš sve je to da je magnetična. Ta priča ima dva problema. Prvi je taj da ljudi nisu magnetični. Ono malo željeza što imamo u krvi jednostavno nije dovoljno da privuče išta osim kisika, a i to čisto kemijskim putem. Drugi, meni daleko simpatičniji, je činjenica da je gospođa svojim magnetizmom privukla čak i kovanice od jedne i dvije kune koje uopće nisu magnetične. Za to zaista treba biti supermen. Ili barem superbaka.

Ima tom čudu i jednostavno objašnjenje. Naime, ni na jednoj slici nije ona ostavila komad metala da visi naopako pa da jedina sila koja na nj djeluje bude magnetska. Uvijek je to nekako nagnuto, taman koliko treba trenju da pridrži predmet. Takav magnetizam posjeduju svi oni koji znadu lijepo balansirati. I lijepo lagati.

(24 sata)

Poeovu biografiju vam neću prepričavati, tek da spomenem zanimljiv podatak da se iste prvi prihvatio Rufus Wilmot Griswold, koji je Poea pravo mrzio. S takvim biografom teško da ćete doći do istinitih podataka.

A s novinarima kakvi danas djeluju, ne čudi da se pri sažimanju izbaci sve točno, a ostavi ono pogrešno i to još onda malo izvrne. Tako se Poe sa svojim ocem nije stigao posvađati jer je ovaj vrlo rano napustio obitelj. Nakon smrti majke završio je kod bogatog trgovca Johna Allana (tako da Allan nije Edgarovo drugo ime nego prezime). S tim se već je posvađao, ali ne toliko rado kocke, koliko radi toga što je Allan imao dosta krutu viziju budućnosti svog posinka. Sa sveučilišta nije bio izbačen nego je sam odustao nakon što više nije imao od čega živjeti (tu je dobrim dijelom kumovala kocka, ali i to što ga je Allan odbijao financirati), a iz vojske se sam dao izbaciti jer drugačije iz nje nije mogao izići. Naprosto je prestao izvršavati zapovijedi dok nije završio na vojnom sudu.

Sve u svemu, ispada malko drugačija slika.

(24 sata)

Zrake smrti su od svojeg početka bile novinska izmišljotina. Počevši od gama-zrakâ pa sve do radiovalova, ništa nije izbjeglo novinarskom smislu za izmišljanje bedastoća. U čitavom Svemiru teško da će se naći ijedan foton kojeg neki novinar nije okrivio za masovne pomore, izginuća čitavih galaksija ili barem pokoji sprovod ili možda prehladu. Čestice svjetlosti očito su se gadno zamjerile novinarima. Naravno, nije ni ostatak materije pošteđen pa će manje-više svaka čestica koja uspije pokazati svoju valnu narav kad-tad biti proglašena zrakom smrti. Čista je sreća da novinari nisu u stanju razumjeti de Broglievu relaciju.

U ovom krasnom članku revan učenik fizike pokazao je svu raskoš svojeg poznavanja optike. Nazvati to da zrake odbijene od savijenog (ne mogu reći sferno jer nije)  zrcala prolaze kroz jednu točku efektom povećala nije baš potpuno ispravno, premda i jedno i drugo potječe od loma svjetlosti. Reći da je to opržilo turiste je već hrabrije i tu je potrebno zanemariti činjenicu da bi se nakon par sati ležanja na suncu ionako opržili. Također, nije zanemariv ni materijal od čega je sve skupa izgrađeno. Kako o tomu ne piše ništa, neću se upuštati u nagađanje.

Zadnji dio je najljepši. U formi poučnog odlomka nadrobljeno je "podataka" i "podataka". Usudio bih se reći da ih je preko pola krivo, a naletiocima prepuštam čast da ih razvrstaju.

(24 sata)

Rudnik Naica nije isto što i Špilja kristala (Cueva de los cristales) koja je u njemu otkrivena kad su Juan i Pedro Sanchez bušili novi tunel za svoju tvrtku. Ispunjena je kristalima gipsa (kalcijev sulfat dihidrat) od kojih je najveći dug jedanaest metara te ima masu od 55 tona. Ni ostali ne zaostaju puno, a toliko su uspjeli narasti radi vrlo specifičnih uvjeta koji su tu vladali oko pola milijuna godina - stalni protok vode krcate kalcijevim sulfatom i zagrijane na pedesetak stupnjeva po Celzijusu. To stanje su, naravno, prekinuli ljudi kad su krenuli ispumpavati vodu kako bi mogli doprijeti dublje i tako dići proizvodnju olova, cinka i srebra. No, umjesto nove žile, našli su pećinu punu divovskih kristala gipsa te kasnije još jednu u kojoj su kristali "samo" metarskih dimenzija. Kako od njih nema puno koristi osim možda turizma, vjerojatno će se voda prestati ispumpavati i pustiti da špilja opet bude potopljena.

Slike tih kristala, kao i nešto više priče o njima, možete vidjeti ovdje, ovdje ili ovdje.

(Glas Slavonije, TV obzor)

Sve divno krasno da nije par bockajućih detalja. Rijeke, kao i sve druge vode, redovito teku nizvodno. Preciznije rečeno, nizvodno je onaj smjer kojim voda teče jer upravo je tok ono što definira što je nizvodno. A mi, ako nas to veseli, možemo šetati uzvodno, pa i okomito na tok. K tomu, Asi (ili Orontes) kroz Antakyu (negdašnju Antiohiju) teče na jug, a ne na sjever. Veći dio rijeke ugrubo ide prema sjeveru, a onda na jugu Turske zaokreće i ulijeva se u Levant.

Tako da turska sapunica, ovaj, dramska serija, možda i neće biti baš tako zanimljiva kao što je tekstopisac poručio.

(24 sata)

Bolest se zapravo zove methemoglobinemija i nije baš anemija.

Fugateovi (ne Fugatovi) su stvarno postojali, a methemoglobinemičara ima i danas. Usput, bolest je u obitelji tako uspješno postojala radi braka među bliskim srodnicima.

(24 sata)

Nabijte si magnetić i to doslovno.

Čak su i prikladne boje.

(24 sata)

Ako nisam štogod promašio, izvornik ove pričice može se naći na NASA-inim stranicama. Nešto iskrivljenija verzija (u svakom slučaju drugačija) može se vidjeti ovdje. 

Uglavnom, to hoćete li nešto odnekud vidjeti ovisi samo o dvije stvari: koliko ste daleko i što je između. Svemir je vrlo loš opis udaljenosti. Primjerice, ja iz Svemira lako vidim monitor računala na kojem sad tipkam ovaj tekst. Zemlja je dio Svemira, ja sam na Zemlji, ...

Osim što je Svemir jako blizu, može biti i jako daleko pa ćete vidjeti puno manje toga. Već s Mjeseca nećete puno vidjeti ako gledate Zemlju. Vjerojatno će dominirati oblaci. S Marsa je Zemlja samo točkica, a ako odete iz Sunčevog sustava, i Sunce je samo točkica. Tako da se sve ove priče o gledanju građevina na Zemlji svode na promatrače koji su negdje u Zemljinoj orbiti. Ta opet nema strogo definiranu udaljenost pa ni sad nismo puno pametniji. A ima nešto i u vidu i pomagalima koja koristite.

Općenito govoreći, strukture koje prave ljudi su dosta sitne. Koraljni grebeni ih lako nadmaše pa je još besmislenije govoriti o najvećim građevinama ako se preskoče one za koje su zaslužna druga živa bića. Također, moglo bi se pod velike ljudske građevine ubaciti i umjetna jezera. Jedino se bojim da bi nas tu mogli nadmašiti dabrovi.

(24 sata)

Psi se ne dijele na vrste, nego na pasmine. Ako je to nekome teško zapamtiti, neka se posluži mnemotehničkim trikom: pas-mine. (Nadam se da neće tko sad početi govoriti o mačkminama, zecminama ili kravminama.) Također je zgodno znati da su vuk i pas ista vrsta. Ne čudi to puno, uzme li se u obzir da su drugi nastali (tj. odvojili se) od prvih prije oko mirijade godina.

O povijesti mi se ne da prekopavati građu, ali napomenuo bih ipak da su psi čau-čau bili prvotno uzgojeni kao psi za vuču i lov, a Kinezi su ih sasvim sigurno smatrali jestvinom. Barem je danas tako.

Što se drugih tamnojezičnih bića tiče, za guštere ne znam, znam za žirafe, a za medvjede bih rekao da su u pitanju ipak oni bijeli.

(24 sata)

O čestoti ne mogu puno reći jer ni jednu još nisam vidio, izim onih aureola koje se pojave kad je magla između izvora svjetlosti i promatrača. No, nisam se ni smucao često po vani za kišnih, mjesečinom obasjanih noći. Kako takovo ponašanje opisuje i većinu ljudi, ne čudi me puno što noćne duge ne viđa baš svatko. S druge strane, naslov jest pretjeran. Dosta je izvjesno da se u Engleskoj gotovo svaki mjesec može vidjeti noćna duga. Samo treba biti strpljiv. Što se punog Mjeseca tiče, stvar je u tomu da onda najjače svijetli pa će se duga najbolje vidjeti. Istina, i onda je to dosta slabašno pa se noćna duga može pričiniti bijelom jer nije dovoljno svijetla da pobudi receptore za različite boje.

Općenito govoreći, dugu može uočiti svatko tko se nađe otprilike između oblaka vodenih kapljica i nekakvog izvora svjetlosti. Razlog tomu je što se se kod refleksije svjetlosti od kapljica vode zbiju dva loma, jedan pri ulasku i jedan pri izlasku, što, budući da se svjetlost različitih valnih duljina različito lomi tj. ima različite indekse loma, kao posljedicu daje raspršenje svjetlosti na spektar ilitiga dugu. Kut pod kojim se svjetlost vraća u odnosu na upadnu zraku iznosi 42° (preciznije, u pitanju je raspon od 40° do 42°) što bi imalo objasniti onaj neobičan zahtjev za položajem Mjeseca (zapravo samo ne smije biti više od toga, jer bi onda kapljice morale biti ispod horizonta). U stvarnosti je bitno samo to da su izvor svjetla (Sunce, Mjesec, munja, jaki reflektor, ...), oblak kapljica vode i promatrač u odgovarajućem prostornom odnosu te da između izvora svjetla i kapljica te između kapljica i promatrača nema nikakvih smetala (dakle, promatrač ne mora vidjeti izvor svjetlosti, što će reći da se dugu može vidjeti i nakon zalaska ili prije izlaska Sunca ili Mjeseca).

Kapljice koje padaju u pravcu mjesečine jesu pak vrlo neobična pojava. Kao i svako drugo prkošenje gravitaciji. Isto tako, nisam siguran u korist od blage kiše. Bitno je tek da bude puno kapljica.

(24 sata)

Za promjenu, ovaj članak govori istinu. Muzej stvarno postoji i, ako već ne možete samo zbog njega otići do Jamerike, možete posjetiti njegove internetske stranice: Muzej sumnjivih medicinskih uređaja.

Ima zbilja svašta za pogledati pa stranice toplo preporučam.

Ironija je, naravno, u tomu što paralelno s ovim izloženim stvarčicama postoji njih daleko više koje pseudalci zbilja koriste ili prodaju svojim žrtvama. U komentaru prethodnog članka dvije su poveznice do najpoznatijeg našeg slučaja te vrste.

(Večernji list)

 

Ona se drži hrane i odjeće, a razmišljanje i odluke ostavlja njemu.

On pak razmišljanje prepušta drugima.

Djeca ne razmišljaju o razmišljanju.

 

Ne bih se na ovo osvrtao da nije svaki put u Večernjem bilo upravo tako: žene u kuhinju, a muškarci neka izvole proučavati vojnu ili desničarsku literaturu e kako bi mogli izginuti kad bude ne trebalo te da ne propituju previše što im se kaže. Djeci pak prvo treba potpuno izbaciti iz glave sve kompliciranije od umetanja predmeta u rupe odgovarajućih oblika.*

(24 sata)

Ono što ekomani očito ne znaju je da količini radioaktivnih tvari u biosferi najviše pridonose one elektrane koje rade na ugljen. Vjerojatno ne znaju ni da nuklearka u Krškom zapravo pročišćava Savu. A da ne znaju da je otpad koji oni sami prave daleko opasniji od nuklearnog (jer ga je par tisuća puta više), uopće ne sumnjam. Djeca kapitalizma nisu baš razvila najbolji odnos s roditeljima.

Druga priča koja se nedavno pojavila u vezi skladištenja radioaktivnog otpada je ona s IRB-om. Nisam se nešto pretrgao od samoinformiranja tako da mi je tek poznato da jedni tu vide priliku instituta da si u dvorištu (ili gdje već) napravi odlagalište otpada i na tom zaradi koji milijun, a drugi viču da će od toga cijeli Zagreb izginuti.

Moj sud je da je opasnost neznatna jer je otpad slabo radioaktivan, a skladišta takvog otpada obično budu malko otpornija na potencijalne udese. S druge strane, u našoj državi se nikad nije razvila kultura poštivanja građevinskih i inih propisa tako da zadržavam sumnju prema svemu tomu.

 

Usput vam rade i lekturu.

(24 sata)

Oštrooki, a pogotovo oštroumni opažač lako će zamijetiti da su obojici ozlijeđena po dva uda s iste strane. Također bi trebalo upasti u oči i to da prvi nije baš u poziciji da se kreće (izraz lica mu je nekako u skladu s tim). Možda je crtač htio nešto poručiti, možda bi trebalo njemu nešto poručiti.

(24 sata)

Jednom je tipfeler, dvaput je znakovito.

(Jutarnji list)

Ljudi koji se bave time tko se gdje nalazi na razrednoj slici mogu eventualno biti psiholozi, povjesničari to nisu. Uzmemo li još u obzir da se djecu ponekad poslože profesori ili fotografi, ova analiza gubi i ono malo nasilno prikačenog smisla.

No, za volju cjepidlakama, nisu oni bili baš na istim mjestima (prije svaki na svojem), a o mogućnosti da se netko s razredom fotografirao više nego jednom i to na različitim pozicijama neću ni pomišljati. Malo sam kopao po bespućima Interneta i našao razredne fotografije Hitlera, Staljina i Kima Jong-Una tako da možete i sami usporediti.

(Jutarnji list)

U ovoj priči količina budalaština lagano nadmašuje moju sposobnost da ih uredno analiziram što će objasniti zašto sam se na nju osvrnuo tek nekoliko mjeseci nakon što se pojavila, a i možebitne nezgrapnosti u objašnjenjima štono ih kanim dati.

Prvo i prvo, iz članaka koje sam našao po Internetu nije moguće utvrditi čime je točno sluškinja trovala Spanicevu. Većina kaže da je to amonijev sulfat, ali ima i poneki spomen sulfida. Ako miris po trulim jajima nije prosto izmišljen, onda su svi uredno promašili. 

No, neovisno o tomu, izbor otrova upravo je katastrofalan. Postoji toliko mnoštvo otrovnih tvari da se čak i za pojedini simptom trovanja može birati između više različitih supstanci, o duljini agonije i načinu smrti da ne govorim, a o onemogućavanju obdukcije ni neću, e da mi se ne bi kasnije obilo o glavu. Od svega toga sluškinja je odabrala bezveznu amonijevu sol. Odabrala, ako joj to nije tko drugi sugerirao.

Ako je to bio sulfid, shvaćam donekle logiku, jer tvar zbilja smrdi, to poradi polaganog raspada na amonijak i sumporovodik. No, onda mi nije jasno zašto su to ovi jeli. Ako je pak zbilja dodala toliko malo da nije bilo zamjetno, onda do trovanja opet nije moglo doći. Sve skupa, vrlo trulo i nesuvislo.

Ako je pak rabila sulfat, onda mirisa nije moglo biti jer se amonijak iz soli oslobađa tek u lužnatom mediju, a ni trovanja jer se amonijev sulfat ponegdje koristi kao dodatak hrani. To što se koristi i u pesticidima kao pomoćno sredstvo ne znači upravo ništa. I voda se koristi u pesticidima, a, nećete vjerovati, nije zato otrovna.

Pretragama krvi vjerojatno je nađena nešto povećana koncentracija amonijevih kationa, ali sumnjam da su ovi dogurali do neke veće hiperamonemije, koja inače zbilja može biti smrtonosna. Organizam se amonijaka brzo rješava, a većina slučajeva viška amonijaka u krvi posljedica je pokvarenog metabolizma. No, tada više ne treba trovača.

(Jutarnji list)

Numerolozi obično rabe tri metode "nalaženja nevjerojatnih podudarnosti". Prva, koja iziskuje određenu dozu inteligencije (recimo osnovnoškolsku), uključuje manipuliranje znamenkama do besvijesti i ovdje je primjenjena na datumu (koji se za to obično malko prilagodi). Druga, koja traži određenu dozu mašte, ovdje je pokazana primjerom izraelskog proroka Ješue. On je u priči donekle bitan tek zato što su rudari poprilično praznovjerni tj. religiozni pa im je mnogo značio dok su bili dolje.

Treća metoda, koja je ovdje najviše korištena, iziskuje samo tipične novinarske osobine, a to su iskrivljavanje podataka i obično izmišljanje. Naime, točne tridesettrojke ovdje jesu onaj sumnjiv zbroj, još sumnjivije Ješuine godine, možda broj dana bušenja i sigurno broj rudara.

Srednja temperatura rudnika bila je 31 °C.

Broj znakova u poruci je 27.

Od 5. rujna do 9. listopada ima 34 dana. Wikipedia ipak kaže da bušenje je trajalo 33 dana.

Polumjer rupe za izvlačenje je bio 35 centimetara.

Čudesno, zar ne?

(Večernji list)

Mjesečev sjetveni kalendar sam po tiskovinama viđao još od ranog djetinjstva. U najranije doba nije mi bilo jasno kako nama na polju sve uredno raste (ako nije suša, tuča ili tako nešto), a uopće se ne držimo tog kalendara. Kasnije mi je došlo do glave da je vremenska prognoza, usprkos tomu što znade omašiti, ipak puno bolji vodič za sjetvu.

Tek sam nedavno konačno išao potražiti što taj mjesečev sjetveni kalendar uopće jest i naletio na nešto što se zove biodinamika. Znajući već nešto malo o toj neobičnoj poljoprivrednoj praksi (najupečatljivijoj po tomu što praktikanti za punog mjeseca u zemlju zakapaju kravlje rogove ispunjene balegom e kako bi dobili supergnojivo), nisam se puno začudio doznavši da u tomu ima i nekakve astrologije.

Biodinamiku je kao posljedak svoje antropozofije smislio Rudolf Steiner u prvoj polovici dvadesetih. Antropozofija je ugrubo nekakva teška mistika dosta prošarana pseudoznanošću, a vodi se idejom da postoji opservabilna duhovna stvarnost. Koliko ima smisla tvrditi da postoji hrpa nekakovog nečega što uporno izmiče svakoj znanstvenoj analizi, prosudite sami. Koliko ima smisla na osnovu toga zaključiti npr. da će celer najbolje rasti ako ga se posije kad je Mjesec u prvoj četrvrti, a Mars u Andromedi, također prosudite sami.

(Večernji list)

Već dulje vrijeme u Večernjaku se reklamira nekakva knjižica namijenjena školskoj djeci kao izvor informacija koje uče u školi (nisam još naletio na nešto što bi bilo izvan školskog gradiva). Informacije su redovito mršave i manjkave, a omaknu im se ponekad i greške.

Primjerice, reći da su soli građene od molekule može biti samo djelo nekoga tko kemiju ne zna. Soli su građene od iona. Kod sapuna su to kationi natrija ili kalija i anioni viših masnih kiselina koje inače mogu biti i biljnog porijekla.

Ukratko, knjiga je preporučljiva isključivo onima koji se zabavljaju tražeći gluposti. Od djece ju treba držati podalje.

(Jutarnji list)

A možda i nije pomogla.

Iako si volim umisliti da se u nogometaškim glavama može naći nekakav sadržaj, stvarnost me razuvjeri čak i jače od umjetnosti.

(Večernji list)

Premda je svijet prepun iznenađenja, ovo je vjerojatno ipak samo omaška. Zgodna omaška.

(Jutarnji list)

Na stranu što vodik nije gorivo (da bi nešto bilo gorivom, energija uložena u dobivanje mora biti daleko manjom od one koja se dobije izgaranjem) i što nije previše praktičan. Zanimljivije je što netko između njega i hidrogena očito vidi razliku. Ili ne zna za prvog. Ili ne zna što znači ono drugo. U novinarstvu je sve moguće.

(Jutarnji list)

U našem je kemijskom nazivlju puno ljepše kad se "hydrogen sulfide" prevede kao sumporovodik. Također, puno je ljepše kad se ne pišu gluposti. Močvarni, kanalizacijski i ini plinovi što se oslobađaju gnjiljenjem organske tvari sadrže i malo sumporovodika, ali dominantni sastojak je ipak metan. Za njim slijede etan, propan, butan, eventualno još koji ugljikovodik, zatim ugljikov dioksid, amonijak i spomenuti sumporovodik.

Glede fiziološkog djelovanja, sumporovodik je otrov jači od cijanovodika, ali tako gadno smrdi da nema baš puno slučajeva trovanja. Kronično trovanje manjim količinama može naštetiti mozgu, što se možda koristilo u Delfima, kako bi im Pitije bile dovoljno nerazumljive da se to može bilo kako tumačiti.

(Jutarnji list)

Malko se netko zabunio metnuvši sliku Arifa Heralića namjesto Alije Sirotanovića koji zbilja je bio rudar:

(Večernji list)

Kužan zadah prijevare ovdje je iznimno jak. Za početak, riječ "anđeolog" nije u skladu s hrvatskim jezikom, ali ni ikojim drugim. Grana teologije koja se bavi anđelima (ne proučavanjem, jer za proučavanje objekt mora postojati) zove se angelologija. Zatim to da se na naslovnici Večernjaka (neprvi put) našla osoba koja ili nije posve zdrava, ili nije posve moralna jerbo laže drugima.

No, sama slikarica je nebitna. Problem je u spodobama koji priče za malu djecu meću na naslovnice ne bi li time prodali novine. To je po svojoj prilici pravo suprotno od izvorne svrhe novinstva - informiranja.

(Večernji list)

Remek-djelo novinske minijature.

(Večernji list)

Srećom, u tekstu piše u čemu je stvar (naslov je preblesav da bi zaslužio više od ove opaske) pa ću prepričati. Ideja je da se složi nešto nalik sloju grafita, samo s rupom dovoljno velikom da se može provlačiti cijele molekule. Kad mi se kroz to provlačila molekula DNA, poradi različitih elektrostatskih naboja na njezinim različitim bazama  može se na krajevima grafenske molekule dobiti različite potencijale što je barem načelno mjerljivo. Radi toga je zamislivo i da se tako sekvencionira DNA.

Kad bi se tako nešto zbilja razvilo, sekvencioniranje bi moglo postati zbilja rutinski posao. No, ovakve ideje su jako daleko od konkretne izvedbe. Kako bilo, nadam se da ovo neće stati na teorijskim proračunima.

(Večernji list)

 

Također ih je znatan broj što misle da je Zemlja strogo mlađa od mirijade godina, a kosti izumrlih bića nečija gnusna podvala.

Glede samog članka, zgodan je predzadnji redak (NE LIJEČI SE alternativnim metodama)

Ili, kako je to Tim Minchin zgodno sročio u svojoj pjesmi Storm:

"You know what they call “alternative medicine”
That’s been proved to work?
Medicine."

Bez brige, uskoro se opet vraća u gradove.

(Jutarnji list)

A i U su vrlo daleka slova na tipkovnici.

(Jutarnji list)

 

Govori se o razdoblju odmah po svršetku drugog svjetskog rata. Nisam znao da su Rusi tako intenzivno pretekli Amerikance u informatičkoj tehnologiji. S druge strane, možda samo novinaru nije baš lako pojmiti da se fotografije mogu obrađivati i bez računala.

 










(Jutarnji list)

Cijeli članak je ovdje, ako već niste pročitali subotnji Jutarnji.

Boris Dežulović je pisac i pol.
Njegov tekst je tekst i pol.
Njegova minuta je minuta i pol.

Čudi me pomalo da to nitko nije ozbiljno pročitao prije objave, pa čak ni vrli autor.

 
(Večernji list)

Večernjim listom, čini se, kolaju neke čudne ideje i još čudniji ljudi. Vjerojatno zato što su i vremena pomalo čudna.
Ono što je prije koju godinu s dobrim razlogom bilo prisutno samo po opskurnim tiskovinama zajedno s Chupacabrom i inim bićima iz mašte, sad postupno ulazi u opću kulturu. Pitanje je vremena kad će netko imati loše ocjene iz prirodoslovlja (kemiju, fiziku i biologiju se planira ukinuti, valjda da djeci bude lakše) jer ne zna da podzemne vode štete zdravlju ili jer ne zna kojim se kristalima i runama to štetno djelovanje uklanja. Država će pak za sve škole, osim kompjutora, osigurati i sprave protiv štetnih zračenja, zlih duhova, vanzemaljačkih otmica i kemtrejlova.
Nikad nisam budućnost smatrao osobito svijetlom, ali sad me počinje i plašiti.

(Gospodarski list)

Da budem iskren, nije mi se dalo tražiti što je tu stvarno istraživano tj. koji su točno radovi na ovako diletantski način opisani kao nešto na tragu doktora Mengelea pa samo nagađam o izvornicima.
Kako bilo, prvih par rečenica je u redu. Prepelice se koriste slično kao i miševi, štakori i zečevi, dakle kao pokusni kunići. Male su, neagresivne i brzo se množe pa su dosta praktične za ubrizgavanje koječega i promatranje posljedica.
Ovo s moždanim stanicama djeluje kao notorna glupost, a izvor nisam našao. Najvjerojatnije je bila malo žešća manipulacija još na embrionalnoj razini, ali ne bih isključio ni mogućnost da je stvar izmišljena. Ubaciti tuđi mozak ipak nije tako jednostavno.
Priča s radioaktivnošću je vjerojatno složena iz ključnih riječi nekog znanstvenog rada ili članka jer sama po sebi nema smisla. Živi sustavi atome razlikuju po kemijskim svojstvima, a ne stabilnosti jezgre. Najvjerojatnije je u originalu bilo istraživanje brzine izlučivanja nekog teškog metala pomoću obilježavanja radioaktivnim izotopom. Za one kojima ta metoda nije poznata, kvaka je u tomu da se umjesto stabilnih atoma ubace radioaktivni atomi istog elementa pa se količina tog elementa u nekom tkivu ili organu može pratiti mjerenjem radioaktivnosti istog, što je daleko lakše od kemijskih metoda. Istina, daleko je i skuplje pa se obično koristi kad čista kemija ne prolazi.

(Večernji list)

Moram priznati, vrlo mudro. Odlučili su se više držati onih bolesti koje su tradicionalno slabe na placebo, a čije neliječenje neće ubiti pacijenta. Ipak, i dalje kažu da rješavaju neke vrste tumora, ali samo ako ovi nisu baš jako smrtonosni. Valjda je bilo previše pritužbi obitelji koje su svoje pacijente u nekom času morale pokopati.

(Jutarnji list)

Možda je to naslijeđeno još od Knjige izlaska, gdje židovski autor također ima problema s brojevima. A možda je novinar do te mjere blesav da ne zna ni brojke točno prepisati. Koje je od toga vjerojatnije, prosudite sami.

(Večernji list)

Čak i ako taj notorno bedast članak shvatite ozbiljno, naći ćete da tu nešto smrdi. Tvrtka koja se bavi krađom ideja odjednom pokazuje revolucionarni zeleni auto. Zericu sumnjivo.

Ipak, da objasnim barem malo: auto ne proizvodi kisik. Da je tomu tako, energija bi se trošila na proizvodnju kisika, a ne na vožnju. Analogno, i potrošnja ugljikovog dioksida otpada. Ono što zbilja postoji jesu nekakve gorivne ćelije s mikrobima koji ugljikov dioksid prevode u metan, a taj se dalje eletrokemijski oksidira. To sve zvuči lijepo i elegantno, ali zapravo je prokleto skupo i nije baš moćan izvor energije. Kroz par desetljeća, ipak, moglo bi to pogoniti kojekakve male uređaje. Ako ne ispadne da je jeftinije namontirati generator na bicikl i puniti olovne akumulatore vlastitim nogama.

Ne želim sad reći da je ekološko promišljanje nešto loše. Samo ne smatram zdravom opcijom da se zanemari misaona komponenta. Treba se ipak držati stvarnosti, želimo li nešto stvarno učiniti.

(24 sata)

Moć vode je čudesna. Ekstrahira novce bolje od ičega.

(24 sata)

Na godinu padne prosječno oko jedan milimetar kiše, što je i dalje manje od njih trinaest, ali isključuje veće brojke.
Da kiša negdje nikad nije pala, nemoguće je sigurno zaključiti, osim ako nije kakva pećina u pitanju. U ovom slučaju je stvarno bilo to da neke meteorološke stanice tijekom svojeg postojanja nisu zabilježile nikakve kiše. To nije previše dugo razdoblje.
Inače bih rekao da je Atacama možda poznatija po tome što se u njoj jedno vrijeme kopao natrijev nitrat koji je zato prozvan čilskom salitrom, a možda i po tome što se koristila za simulaciju Marsovskog terena.

(Večernji list)

Prvo nešto što svakako treba znati:
Magnetski valovi ne postoje.
Utjecaj magnetskog polja na živine postoji.

No, s drugom činjenicom ima jedna caka. Nije baš da znamo kakav je taj utjecaj na pojedina tkiva ili organe. Ova priča sa spravicom za migrene ima opak zadah po placebu, ali treba ipak napomenuti da možda i pomaže jednom dijelu pacijenata. Istraživanje o kojem novinarče govori nije pokazalo da ovo liječi bilo čiju migrenu, već samo kod onih pacijenata kojima glavobolji prethode nekakve vizualne halucinacije. A tih je relativno malo.

Ako gledam na sve s teorijske strane, s jedne strane imamo ogromno (sitno ni na koga neće djelovati, da ne bi tkogod pomislio da će mu magični magnetići što ih prodaje pseudalčad učiniti išta ičemu osim novčanika) magnetsko polje, a s druge najkompliciraniji komad žive materije koji nam je poznat. Malčice je teško sa sigurnošću reći što će se zbiti kad jedno krene djelovati na drugo. Tako da u ovu priču jako sumnjam.

(Jutarnji list)

Zagađenje flaširanom vodom ono je radi plastičnih boca. Filtri su samo dodatno smeće.

Klor jest ono što vodu čini zdravijom jer potamani praživotinje i inu gamad koja bi se inače naselila po utrobama onih koju tu vodu piju. S druge strane, ni bez klora nije tako strašno, ako cijeli život pijete vodu s istog područja.

Ako vas brine kamenac, pijte nešto alkoholno. Da zaboravite na brige.

(Jutarnji list)

Zanimljiv tekst Jurice Pavičića o Avataru ima jednu zanimljivu grešku koja teško da je tipfeler. Fiktivni element iz filma nije unbotanij, već unobtanij. Razlika između te dvije riječi komentirana je već u naslovu i nekako bi se čini da je nužno ne razumjeti igru riječima da bi se moglo pogriješiti. Moguće da je Pavičić to točno napisao pa ga je netko poslije "ispravio".

Sam film je tu druga priča i ono što komentira Pavičić nije sve što se u njemu može naći. Čak mi se čini da nije toliko stvar u filmu samom koliko u publici koja ga hrpimice ide gledati. Vizualni detalji mogu privući gledateljstvo, možda ga i oduševiti, ali sami za sebe ne vrijede ništa. Dublje asocijacije na koješta mogu zabaviti samo inteligentnije. Popularnost se s druge strane stječe tzv. nizdlačnim pristupom. Treba nanjušiti kako svijet misli i koraknuti malo dalje u istom smjeru. Avatar je tu uspio. Njuejđeraj je u svakom kadru, bolji i ljepši svijet pravo pred nosom, a vlastita kultura, danas prepuna beznađa, determinirana kao ona koja će nestati pred Gejom ili kako se već zove. S druge strane, masovno uvjerenje zapadnjaka o kraju zapadne kulture moglo bi biti indikativno.

(Jutarnji list)

Nije teško naći pozadinu ovog i srodnih članaka. Zračenje zvuči opasno pa su se prodavači skupog namještaja mudro namjerili reći da sve jeftino zrači eda bi naivci kupovali "prirodno".

Koliko su tvrdnje u njemu osnovane, nemam volje tumačiti. Ukratko, dvije rečenice koje gore možete vidjeti jesu laži, a druge dvije su samo jako blesave.

(Jutarnji list)

Ne samo da će kristijanizacija podmorja uspjeti, već će, poradi činjenice da se zvuk kroz vodu širi 4,3 puta brže negoli kroz zrak, biti i znatno brža. Jedino se bojim da gosn. Sudac neće računati na to da kipovi u vodi korodiraju tako da će Riječ skoro postati nerazumljivom. Slutim skore vjerske ratove među ribama. One ortodoksne će tvrditi da je Isusu na glavi kruna od trnja, a modernije da je krunja od jadranskog bračića.

Anti Tomiću svakako preporučam proučiti kakav udžbenik fizike. Nije pravi novinar pa si može dopustiti i malo znanja.

(24 sata)

Izvor iz kojeg je ovih par rečenica skrpljeno nije teško naći. Za nemogućnije, poveznica je ovdje:
http://www.cbc.ca/news/background/consumers/liquid-expensive.html

Usporedite li člančić s originalom, možda zamijetite da je dežurni prepisivač zaboravio spomenuti prvu tekućinu s popisa. U originalu je tinta tek na drugom mjestu, a na prvom je parfem Chanel No. 5. No, zanemari li se i ta omaška u prepisivanju, ostaje pitanje što uopće znači cijena i zašto baš tekućine.
Potonjem se neki smisao i može pripisati. Ako se po skupoći mogu uspoređivati umjetnine, kemijske supstance, jestvine, auti ili uporabni predmeti, zašto ne bi i tekućine. Samo, bojim se da su i originalni autori uprskali stvar. Iako većina lijekova dolazi u uporabu u krutom stanju (tako sporije propadaju, a lakša je i kontrola apsorptivnosti i ukupnog učinka te trajanja istog), poneki će doći i kao otopina. Ako je takav lijek slučajno otkriven u zadnjih desetak godina i služi liječenju kakve autoimune ili tumorske boleštine, prilično je izvjesno da će za jednu ampulicu trebati prilično parfema.
Ipak, točne podatke ostavljam onima koji misle da je cijena isto što i vrijednost. Sam bih rekao da većina stvari ne vrijedi gotovo ništa, ako nisu jestive, a cijena da je ništa doli brojka koja određuje koliko je nešto dostupno širokoj potrošnji. Ili koliko su oni koji to imaju procijenili da će za to moći dobiti novaca.


Cijenjene naletioce bih zamolio da pogledaju sljedeću stranicu: www.stopbandic.com. Da je bilo tko drugi kandidat, bilo bi svejedno. Bojim se sad nije sasvim tako.

(24 sata)

Ukratko, naslov je malko promašen, a tekst načelno dezinformativan.

Pauk uglavnom pije sokove koje krade od mravi, ali tu i tamo im mazne i pokojeg mladunca, a u dane gadne se kolju i međusobno.

S Brze neću prepisivati pa pogledajte sami što piše.

(Jutarnji list)

Nigdje nisu dali statistiku koja pokazuje koliko toga pogode (jer pogađaju poprilično naslijepo, to bi trebalo biti jasno).

Da se i ja malo pozabavim predviđanjem budućnosti:

1. Kad danas kažem da su astolozi i ini vidovnjaci varalice ili luđaci, netko će se sa mnom složiti, a netko ne.
2. Uskoro ću zbog istih tvrdnji biti blago šikaniran i smatran protunarodnim elementom.
3. Nakon još kojeg desetljeća idem u zatvor zbog protuznanstvenih tvrdnji. Prijatelji me pokušavaju urazumiti jer zapravo samo trebam javno reći da sam u krivu i da astrolozi mogu iz pozicija planeta računatih po geocentričnom modelu odrediti kako će mi na određeni dan biti na poslu i doma. Uostalom, i u natalnoj karti mi piše da me čekaju velike amplitude u mišljenju.

(24 sata)

Profesor Baltazar je izumio napravu koja se postavi na auspuh i onda ispušne plinove pretvara u cvjetni miris. Zašto njegov izum, koji se meni čini puno boljim, nitko ne želi masovno proizvoditi?

Za koji detalj više o tematici magičnog auspuha valja se uputiti ovdje.

(24 sata)

U aluminijskim bocama uredno možete čuvati koncentrirane oksidirajuće kiseline. U platinskim i zlatnim bocama, imate li para za takav luksuz, možete čuvati sve osim zlatotopke. U bakrenim posudama, ako su zatvorene, možete čuvati sve neoksidirajuće kiseline.

I tako to...

(24 sata)

Kaligula je po svojoj prilici bio bistra osoba fascinirana istokom, a zgađena Rimom te u stalnom i opravdanom (em što mu je pobijena većina obitelji, em što je i sam zaklan 41.) strahu da će ga netko ubiti. Budući nije podobno biti sklon nečem što nije tradicionalno, čim je umro, opisan je kao maloumnik. Slično i danas ljudi vole sve drugačije proglasiti ludim.
Ženidba za sestru bila je faraonska praksa, kao i proglašenje sebe božanstvom. Naravno, ovo drugo je bio stav svih rimskih careva.
Konj u senatu je pak jasna poruka cara što o senatu misli. S tim da Incitatus nikad nije postao konzulom.

(Večernji list)

Naravno, pod uvjetom da je Miroslav Ambruš-Kiš, koji je potpisan pod tim člankom, ugleda ikad imao. Otkriće raptorexa, koje spada među zanimljivija dostignuća paleontologije, donijelo je nešto novih saznanja o evoluciji tiranosaurida, od kojih je valjda najzanimljivije to da se vrsta Tyrannosaurus rex od svojih predaka najviše razlikuje veličinom. Svi oblici i omjeri ostali su manje-više isti kao i kod raptorexa, samo što su kasniji tiranosauri bili ogromni, dok su raptorexi bili dinosaurčići od šezdesetak kilograma.
Ukratko, ni k od kreacionizma u otkriću. (Na stranu sad što kreacionizam sam po sebi i je za k.)

(24 sata)

Člančić je riječ po riječ preveden s engleskog. Ovdje je jedna od kopija, a original mi se ne da tražiti. Inače, sve tvrdnje s te stranice su manje ili više netočne. U ovoj ne valja to što nije izvjesno da je ponašanje isto kod svih vrsta majmuna, ali zato jest da je međusobno čišćenje dužnost i povlastica svih članova čopora. Plaća se protuuslugom.

Ježim se od mogućnosti da netko to uzme u ruke i misli da je nešto naučio.

(24 sata)

Moram priznati da sam oduševljen. Što više guglam, to više ugljikovog dioksida se potroši pa ga manje bude u atmosferi. Ovo s čajnikom ne kužim. Koliko znam, kipući metali ne apsorbiraju značajno ugljikov dioksid.

(24 sata)

Sviđa mi se vjerojatno nenamjerno ubačena distinkcija.
Postoje načini liječenja i alternativne metode.

Sapienti sat.


Uzgred budi rečeno, suvremeno je ono što pripada današnjici. Najsuvremenije je najdanašnjije od današnjeg.
Može li nešto biti manje današnje? (mdsmnnkdmso)

(Večernji list)

Poslikao sam poslikani članak, original nisam vidio. Zato loša slika.

(Večernji list)

Iz nekog razloga neki ljudi nisu sposobni pisati stvari u indeks. Taj problem se inače treba riješiti puno prije nego što dobiju vlastiti indeks.
Po običaju, tekst je puno gori od pravopisa.

Originalni(ji) članak.
Strip sa srodnom tematikom.

(24 sata)

Kako to jednoj religiji i priliči, svakom broju se pridaje neka mistična važnost.
Kraj kruga se odnosi na dekadski sistem. Iza devetke nema novih znamenki. No, mistiku u tome vide samo klinički slučajevi.
A fora s mačkom ne vrijedi baš. U nas mačke imaju sedam, a ne devet života. Recesija, jbg.

(24sata)

Da vas poštedim čitanja knjige, navest ću vam blagodati koje imate od konzumacije vode:

1. Gasi žeđ i sve njezine posljedice.

Shvatite me ozbiljno. Sokovi razni ni blizu nisu vodi po tomu. Kao što nisu ni razne smjese vode, etanola i još ponečega.

Želite li pak nešto o vodi naučiti, preporučam sjajnu knjigu Phillipa Balla: Biografija vode. U njoj također možete naučiti čime se točno bavi Masaru Emoto, ali i o kratkotrajnom bunilu u znanosti o vodi, što ga je krajem osamdesetih proizveo imunolog Jacques Benveniste.

(24 sata)

Barijeve soli, najviše klorid, koriste se za pripravu pirotehničkih smjesa jer boje plamen zeleno.
Barijevu kiselinu mogu spomenuti samo dvije vrste ljudi: prvi su teoretski kemičari koji se bave superbazama i imaju vlastiti smisao za humor, a drugi savršeno neuki idioti.
Barijevi spojevi u pravilu su otrovni (iznimka je barijev sulfat koji je poradi svoje netopljivosti u vodi gotovo potpuno inertan i čak se koristi u radiografiji, kao sredstvo za apsorpciju rendgenskih zraka). Zbog kemijske sličnosti s kalcijem (oba su zemnoalkalijski metali) direktno smeta prijenosu signala kroza živce pa se dobar dio simptoma odnosi na poremećaje rada živčanog sustava. Inače se pojavljuju pojačano lučenje sline, povraćanje, proljev, povećani krvni tlak, drhtanje, slabost, gubljenje daha, nepravilan rad srca i još toga. Ako kanite nekog ubiti, trebat će vam barem gram barijevog klorida. S druge strane, količina barijevog klorida koja treba biti prisutna da se oboji plamen daleko je premala da vas pošteno otruje. K tomu će većina završiti rasuta kojekud i nije trivijalan posao sve to udahnuti (što je jedini put trovanja kod gledanja vatrometa).

Stroncij se također koristi za bojanje plamena jer daje crvenu boju.

I rubidij boji plamen, i to u ljubičasto. Samo, kalij očišćen od natrija isto radi jeftinije.

Kadmij se koristi u slikarstvu, a ne pirotehnici. Kadmijev(II) sulfid je poznati žuti pigment.

Aluminij se koristi za spravljanje smjese zvane termit. Druga komponenta je oksid nekog prijelaznog metala, najčešće željezov(III) oksid. Reakcija koja se zbiva nakon što se smjesa zapali dovoljno je egzotermna da nastalo željezo iscuri kao tekućina. Tako da se termit može koristiti i za varenje.

Što se tiče radioaktivnosti, prvo sam pomislio da se ciljalo na uranij, koji se jedno vrijeme koristio za bojanje stakla, ali u pitanju je bitno bjednija stvar, internetski pokušaj širenja panike dezinformiranjem. Nešto malo o tome možete pročitati na Wikipediji.

(Večernji list)

Iznimno se slažem s prijedlogom jednog prodavača magle. Odu li kolektivno van iz Zagreba, barem to vrijeme neće raditi štetu.

Inače je ovo reminiscencija na jedan stariji članak.

Učinio sam sljedeće.
Prvo sam otopio nešto bakrovog(II) hidroksida u klorovodičnoj kiselini.
Zatim više mjeseci nisam napravio baš ništa.
Kristali najljepše rastu kad ih nitko ne gleda.

Otapanjem bakrovog(II) hidroksida, karbonata ili nečeg između dobit ćete otopinu iz koje prije ili kasnije izrastu kristali bakrovog(II) klorida dihidrata. Oni su prilično higroskopni i, ako je dovoljno vlage u zraku, lako prijeđu u otopinu. U suhom zraku se isto tako osuše. Grijanjem iznad stotinjak stupnjeva (ili više ili manje) mogu se prevesti u smeđi bakrov(II) klorid koji još radije navlači vlagu. Ako vas to veseli, možete bezvodnu sol dobiti i djelovanjem koncentrirane sumporne kiseline na dihidrat.

(Večernji list)

Ako pažljivo pročitate tekst, možete uočiti dvije stvari:
Naslov se odnosi na vijest staru sedam godina.
Luk kojem je zakočena ekspresija jednog gena zove se u narodu obljubljenim nazivom GM luk.
Osobno ne vidim smisla u luku od kojeg se ne suzi, ali bit će to zgodan kuriozitet. Drveće na kojem rastu mačići morat ćemo još neko vrijeme pričekati.

(Neka od tri najtiražnije dnevne tiskovine)

Još manje je ljudski uslikati ga i otići, ako smijem primijetiti.


To me podsjetilo na jednu po Internetu dosta popularnu fotografiju što ju je 1993. uslikao južnoafrički fotograf Kevin Carter:



Nije poznato što je kasnije bilo s malom, ali nije zapravo ni sigurno što se točno zbivalo u času snimanju. Po Carteru, djevojčica je puzala jer više nije mogla hodati, a lešinar čekao da odapne. Po Joau Silvi, koji je bio s njim u Sudanu, Carter je samo uhvatio malu koja se udaljila od roditelja i lešinara u istom kadru. Kako se Carter 1994., par mjeseci nakon što je dobio Pulitzerovu nagradu baš za tu fotografiju, samoubio, točna verzija u najmanju ruku ostaje nedostupna provjeri.

(Večernji list)

Titule se ne pišu velikim početnim slovima, kao ni nazivi funkcija (to radi Predsjednika i Premijera koji se često pojave u novinama).

Coca-cola je razvijena 1885., 1886 je dobila ime i tada konačnu recepturu.

Francusko vino zvano kola nikad nije postojalo i plod je lošeg prevođenja. Kola je nekakvo tropsko drvo čiji plodovi imaju puno kofeina. U Coca-coli je kofein zamijenio alkohol, nepoželjan radi prohibitoidnih američkih zakona, jer je Pemberton već spravljao piće koje je zvao "Pemberton's French Wine Coca" (ne djeluje mi ime dovoljno smisleno da bih ga išao prevoditi) i koje je zapravo bilo kopija europskog Marianijevog vina.
I u europskom i američkom slučaju, u pitanju su bili pseudomedicinski pripravci koji su se prodavali pod izgovorom da štošta liječe, a zapravo su bili obični psihostimulansi. Ipak, za razliku od današnjih koji se dadu podijeliti na otrove i placeba, ovi su činili barem nešto. Ako nekome nije poznato, a ni dosada jasno, glavni sastojak tih pripravaka bio je kokain.

Zadnja rečenica člančića jednostavno je bedasta, umnošću negdje između Praščića Prestona i Talitubbiesa.
Ipak ću se potruditi da još nešto dometnem. Nije ugljični, nego ugljikov dioksid, a dodavao se u pića jer su ljudi često vjerovali da je i to ljekovito. Ljekovito, naravno, nije, ali nije ni štetno kako to pričaju današnji paranoici.

(Jutarnji list)

Ekipa iz Ohia razvila je način da selektivno elektroliziraju ureu, a ne vodu. Koriste nekakve niklove elektrode, a otopina je prilično lužnata. Urea se elektrolizom raspada na dušik, vodik (a ne hidrogen) i ugljikov dioksid koji ostane u otopini kao karbonat. Napon koji je za to potreban iznosi 0,37 V, a negdje nađoh tvrdnju da se u gorivnim vodikovim člancima može dobiti napon od 0,8 V tako da se urea i bi mogla koristiti kao izvor energije.
No, ima jedan problem. Proizvodi se ugljikov dioksid i nekako mi se čini da bi potrošnja lužine uredno kompenzirala sav dobitak na energiji. Također je upitno koliko bi mokraće trebalo za npr. 100 km vožnje, a i hrpa koječega u toj izlučevini teško da bi elektrode ostavila na miru. Tako da bih rekao da dok god ima ugljikovodika, ova metoda ostaje samo kuriozitet.

Izvorni članak možete vidjeti ovdje, a do znanstvenog rada ne mogu doći.

Elektroliza je naziv za one procese u kojima ulažemo energiju da bi potekla struja i napravila neku kemijsku promjenu. Sustavi u kojima struja teče spontano zovu se galvanski članci.
Aluminij je inače metal negativnog elektrodnog redukcijskog potencijala, što će reći da bi ga kiseline trebale bez problema otapati, pa čak i voda. No, u prisustvu kisika ili kakvog drugog oksidansa na površini mu se stvori sloj oksida koji se drži za metal i sprečava daljnju oksidaciju. Ako je u pitanju kakva koncentrirana oksidirajuća kiselina poput dušične ili sumporne, tu je i kraj priče. Aluminij se pasivizira i može mirno spavati.
No, kiseline bez oksidativnih sposobnosti neće utjecati na stvaranje okisda, već će ga samo polako otapati. Jednom kad dođu do metala, kreće reakcija koja može biti i prilično burna. Npr. bacite li komad alufolije u 20%-tnu solnu kiselinu, prvih par minuta neće se zbivati gotovo ništa, a zatim će sve skupa podivljati. Preporučam izvesti.
S hranom sve ide sporije, naročito ako je samo slana. No, komadići aluminija mogu pokvariti izgled hrane, a i okus, ako imate metalne plombe u ustima. Također su i malo otrovni, ali zapravo nam ne mogu puno, osim ako ga ne krenete jesti na kile. Metalno posuđe pak može s folijom dati pravi galvanski članak. Slično se zbiva i kad s metalnom plombom zagrizete komadić folije.

(Večernji list)

Često konzumenti novina neće ići puno dalje od naslova. I onda će fino naći kako se samoprozvani praktičar koječega nadnaravnog zapravo bavi svojevrsnim prostituiranjem. Mnogi korisnik mozga će se s time i složiti, pogotovo ako je uma nezagađenog svakojakim vjerovanjima.
Uzgred budi rečeno, Internet sam napisao ispravno, za razliku od novinara.




No, neovisno o tome što je novinar htio postići, Sudac je definitivno htio reći nešto drugo. Rekao bih da mu frizura i brada nisu dostatni da bi nalikovao Ješui, pa se pokušava baviti i nižim slojevima. Zbilja šteta što ovdje nema gubavaca.

(Večernji list)

Iz čiste ću pakosti preduhitriti madam Veru i dati vam odgovore na ta i takova pitanja.
Besplatno.
Ekskluzivno.
Bez suvišnih detalja.
I naravno, prviji sam od svih koji su rekli da su prvi.

Bog je općinski činovnik u četrdesetima, iz nekog razloga postoji van našeg Svemira i ne stari, barem ne iz naše perspektive. Ovaj svijet je stvorio u nastupu nervoze nakon jedne kraće prepirke sa ženom. Neko se vrijeme s njime zabavljao, a onda ga je zagubio u ogromnoj ladici s papirima i uredskim priborom. Ne usuđuje se po njoj kopati da se ne ubode pribadačom.
Poruke vam ne mogu stići upravo iz tog razloga. Poradi nesretnog zagubljenja komunikacija je prekinuta.


A mogu biti i direktniji:
Bog, ma čime ga predstavljali (kipom, životinjom, čovjekom, slikom, duhom, ...) nikako nije što nego tko. Osoba.
Za poruke Onoga koji tvrdi da jest zaduženo je svećenstvo ter slučajni vidioci (koji opet moraju proći detaljnje provjere negdašnje inkvizicije kako bi se izbjegla lažna viđenja). Samozvani proroci u najmanju ruku bogohule.
Ako kaže da vjerske stvari otkriva prvi put, onda praktički tvrdi da Biblija laže ili je nepotpuna.
Godine gospodnje nužno ide uz neku konkretnu godinu. Ovako kako je napisano daje dojam da je ova, 2009. godina po nečemu posebna. Koliko znam, Crkva to nije proklamirala pa sklop ostaje besmislen. Za datum nemam pojma otkud i čemu.
Šećer na kraju: jeste li uočili englesko-hrvatski hibrid večernji shop?


A mogu biti i jednostavniji. Nadnaravna bića, ma kako ih nazivali, nemaju uporišta u stvarnosti. Sve što se o njima može reći plod je mašte ili pogrešne interpretacije prirodnih fenomena.

(Večernji list)

Prvo i prvo, stranica se ne zove wolframalpha, nego Wolfram|Alpha. Zašto se točno tako zove, nisam uspio doznati.

Pismeniji moji posjetitelji možda znaju za problematiku s decimalnim brojevima. Ljudi sa Zapada kao separator koriste točku, a u nas je propisan zarez. Vrli čitatelj Večernjaka nije baš bio najsigurniji pa je rabio i jedno i drugo, što je svakako znak ili zlobe ili urođene gluposti (dok se kuca po digitronu, takva dilema je riješena jer imate samo točku na raspolaganju). Zato je Wolfram|Alpha to shvatio kao neku čudnu operaciju s cijelim brojevima i uređenim parovima (u engleskom je zarez redovito znak da su u pitanju dvije brojke) i dao isto tako čudne brojke.
Ako na mjesto inkriminirajućeg zareza stavite točku, sve će biti u redu.

Ovaj slučaj me lagano podsjeća na likove koji mi dođu pa me pitaju koja je kemijska formula benzina, zemlje ili zraka. Izrazito glupi primjerci će me možda pitati i za kemijsku formulu vode, jamačno misleći kako je to nemoguće znati.

(24 sata)

Pčelinji otrov je kiseo, a osinji je lužnat. Ostalo što piše nije istina.

Krivaca za bol ima dosta, najviše ima melitina (zaslužan za upalu), zatim histamina (alergen), apamina, adolapina, fosfilipaze A2 (razgrađuje membrane stanica) itd. Kiselost je tu dosta nevažna.
Priča o neutralizaciji je bedasta. Ako je otrov ispod kože, a vi trljate površinu (jer samo to i možete), zaključite sami kakve će koristi biti od toga. Možda pomognete otrovu da se malo više proširi po tkivu.
S druge strane, ne valja zanemariti placebo-efekt. No, običan je led tu ipak bolji iizbor

(24 sata)

Aktivna supstanca tahiba je spoj zvan lapahol. Iako ima nekih antitumorskih, antuvirusnih i antibakterijskih sposobnosti, primjena mu je ograničena jer osim stanica može ubiti i kompletne ljude.

Tako da primarno koristi kao sredstvo za dezinfekciju i ublažavanje upala. Čaj koristi i kod prehlada i pušačkog kašlja.

Ova priča o artritisu najblaže rečeno je sumnjiva. Zamislivo mi je da npr. lapahol umrtvi receptore za bol i tako direktno umanji osjećaj boli, no to nema veze s izliječenjem. Osim toga, superbrzo djelovanje obično je indikacija da se radi o placebu, a ne farmakološki aktivnoj supstanci.

S druge strane, ako pročitate srcedrapajući tekstuljak o ljudima koji su se vratili iz polusmrti, raspršit će vam se i zadnja sumnja u to da je zapravo riječ o prodavačima magle.

(Jutarnji list)

Eksplozija je bila, po slobodnoj procjeni onih koje time bave, nekih tisuća puta jača od hirošimske.

Mislim da sam već govorio da Priroda jako voli pravilno poslagivati čestice. Zašto, moglo bi se matematički pokazati, ali meni je dostatna i empirija. Mnogo spravljenih spojeva mi je nastalo u kristalnom obliku iako ih na to nisam ničim tjerao.
Analogno, kristal u kojem je nešto pravilno raspoređeno opet je kristal, samo što ima nešto složeniji sastav. Npr. uzmete li vodu kroz koju protjerujete metan i to hladite dok se ne smrzne, dobit ćete kristale leda koji će u sebi imati pravilno raspoređene molekule metana. Takve tvari znane su pod imenom klatrati.

Što se tiče tvrdnje da nečeg nema na Zemlji, razumne ljude to ne bi trebalo čuditi. Svemir je ipak malko veći i malko raznolikijih uvjeta od naše planete.

(Jutarnji list)

Vjerojatno je ministar nasjeo na one pirče o strašnoj otrovnosti, kiselosti, korozivnosti i štotigajaznam kokakole.
Jasno, ne mogu isključiti mogućnost da naprosto ne vjeruje da je sastav tog pića svugdje isti. Tako da skepsa nije na odmet, barem ne dok ne preraste u paranoju.

Kako se toj velekompaniji ne isplati prodavati lažnjake, vjerojatno ovi neće naći ništa osim sladila, bojila, arome, fosforne kiseline, ugljikovog dioksida i vode.

(Jutarnji list)

Recimo to ovako. Inzistiranje na genskoj čistoći ne razlikuje se suštinski od inzistiranja na rasnoj ili narodnoj čistoći.
U oba slučaja radi se o strahu i posljedičnoj mržnji prema nepoznatom.

Ako vam to možda nije poznato, genetski preinačni organizmi razlikuju se od nepreinačenih samo u tome što im je genotip promijenjen ljudskim utjecajem. Priroda to isto radi stalno, samo nasumično. Zato umjetna selekcija ide brže od prirodne. Mi često znamo što hoćemo, Priroda nema preferencija.

Što se tiče straha od alergije, preporučam brinuti oko ambrozije, a ne napretka.

(Večernji list)

Izgleda da novinaru nije pretjerano jasna razlika između milijuna i milijarde. Nadam se da mojim posjetiocima jest.

Za svaki slučaj ću ipak pripomenuti da se život na Zemlji pojavio prije nekih 3,8 milijardi godina. U vrijeme kad su one bakterije završile pod ledom, naši uspravni preci već su se razmiljeli Zemljom.

(24 sata)

Prvo izliječi sve bolesti, a zatim i najteže. Njih liječi posebno, kad vas od njih već izliječi u prvoj rundi, u kojoj liječi neselektivno. Tako da ćete biti duplo zdravi.

Kupitekupitekupite.

(24 sata)

Ako trebate brzo izbaciti nešto tekućine, popijte pivu ili počnite nešto teško raditi.

Za imunitet vam trebaju vitamini.

Za energiju vam trebaju šećeri i trigliceridi.

Ovo zadnje pokriva većinu ljudi. Dobro da nisu napisali da je idealno za ljude koji se ponekad osjećaju gore no inače.


Ako u sebi imate nekog otrova, hodite liječniku, jer ovo gore vam neće pomoći nimalo.

(Večernji list)

Zapravo je služio austrijskom caru...

A opet, takav nam je bio puno korisniji negoli bića koje služe vlastitim trbusima. Samo, nije to bio fanatik kakvim ga možebitno zamišljaju poneki popovi.

O njegovom hrvatstvu sljedeći citat:
(O ostalim osobinama ne bih nagađao bez barem pročitane biografije.)

(Jutarnji list)

Takove dezinformacije prilično su zaslužne za brzo širenje HIV-a po Africi.

I potpuno su analogne tvrdnji da nema smisla nositi kacigu jer vas neće spasiti svaki put kad zveknete s motora. Ili da je bezveze liječiti se jer ćete ionako jednom umrijeti.

Romantika pak ionako nema veze sa seksom. To misle samo žene, a i to samo prije i poslije seksa.

(24 sata, valjda)

Ovim riječim drIvo me naveo da ozbiljno porazmislim da odem glasati.
Niti Amerikanci imaju što odlučivati o tuđoj državi, niti religije imaju što raditi van crkava, niti zabrana droga ne služi ničemu osim da dileri više zarađuju.

No, neću, jer ovo su lokalni izbori i nemaju veze s onime što se radi u Saboru.

Samo ću paziti da u mojem selu hadeze dobije hrpu glasova zato jer glasaju idioti, a ne zato jer glasaju mrtvaci.

(24 sata)

Čovjek koji na Zemlji teži 981 N na Marsu bi težio njih 369. Masa nije nešto što zavisi od toga gdje smo.
Što se tu ima dokazivati, nije dostupno mom umu.

Uglavnom, želite li se riješiti nešto kilograma, preporučam trakavice.


P.S. Sjetio sam se. U originalnom članku vjerojatno je rečeno da će proći godine dok ne stignemo na Mars (valjda skupa s debelim ljudima i zemaljskim vagama).

(24 sata)

Neki ljudi tvrde da je zdravo piti vlastitu mokraću, ali za to nema dokaza.

Za manje upućene, sve živo za što znamo, nastalo je na Zemlji. Poznat mi je tek jedan, dosta upitan fosil koji možda nije zemaljski.
Virusi k tomu definitivno nisu oblik života koji bi mogao uspješno mogao zvjerati po Svemiru. Za početak, zato jer zapravo nisu živi. Tako da bih prije očekivao kakvu polumrtvu bakteriju.

(Večernji list)

Nije.
Iz dva razloga:
1. Nije.
2. Nije kukac.

(Večernji list)

Provenge nije cjepivo jer ne služi prevenciji, već liječenju.
Imena lijekova pišu se velikim početnim slovom.
Rezultati inače nisu tako bajni kako se ovdje govori.

Proširenje na koje se misli kod istraživanja homeopatskih pripravaka (lijekovi to nisu jer nemaju farmakološki aktivnih supstanci) obično bude dodatak kontrolne skupine koja bi imala dobiti placebo. No, umni istraživači to nikad ne naprave zbog sasma realne mogućnosti da bi rezultati tretmana bili identični.
Ipak, homeopatski pripravci odlučno djeluju protiv svih poznatih simptoma hipohondrije.

(24 sata)

Ovaj put ništa ne prigovaram.

Neki dan Alkemicar mi je svratio pozornost na jednu zanimljivu knjigu:



a potom i na još zanimljiviji detalj:



Kad budem pisao knjigu o liječenju šmrkanjem prašine od lapora, svakako će moje djelo biti preporučeno od Udruge šmrkača laporske prašine.

Za moje drage vjernike, kratko objašnjenje što je to homeopatija.
Nastala je u osamnaestom stoljeću kao pokušaj da se doskoči stalnom problemu jatrokemije: većina kemikalija je naprosto otrovna i ne koristi nimalo. Skrpljena je tu i neka filozofija o liječenju oslabljenim uzročnicima (sličnih) bolesti, što je zapravo ukradeno od medicine cijepljenja i ne može se odnositi na nežive tvari. S praktične strane, otopine koječega (uglavnom otrova) razređuju se dok se posuda potpuno ne ispere i onda se to prozove homeopatskom otopinom. Poradi toga što je materija podijeljena u konačan broj čestica (molekule, atomi, ioni) beskonačno razrjeđivanje se svodi na to da početne tvari više nema.
Oni koji su taj problem dokučili smislili su novu ideju: voda pamti. Onda je dosad doživjela barem tri potvrde koje su se odreda pokazale prijevarama tako da možemo biti sigurni da je voda u moderna vremena dobila Alzheimera.
A ima i još jedna zgodna logička posljedica pamćenja. Kako voda kruži manje-više stalno, to za svu vodu Prirode možemo reći da je dosad stigla popamtiti sve što postoji. Tako da nema realne potrebe da ju netko tjera da ponavlja gradivo.

(Jutarnji list)

Pametniji pristup je dobra ideja, ali samo ako to ne znači puko odbacivanje svega što ište imalo razmišljanja. Kako je gore opisano, djeca će za maturu morati odigrati partiju bele.

Matematika je najapstraktnije područje prirodnjaštva i nemoguće je znati ju bez da se razmišlja. Igre mogu biti približenje i lijepo šareno pakovanje, ali ako se ne gleda na to razumiju li đaci što rade s brojkama, od sve te krasote neće biti baš ništa. Uzmemo li u obzir i to da se počinje od djece namjesto od profesora, budućnost je izvjesna. Budimo sretni što ljudi već sad teško da mogu znati manje i da se u školi ništa ne nauči. Nećemo ni osjetiti da nam sistem ne valja više ni u teoriji.

(Jutarnji list)

Da britanske vlasti imaju imalo mozga, znale bi da mrtvi komuniciraju isključivo preko glasačkih listića, što je znanstveno dokazano na zadnjim našim parlamentarnim izborima.
Sve druge oblike komunikacije može se smatrati prijevarom.

Slika s lijeve strane zove se "Žemska u grudnjaku drži veliku upaljenu lampu".

(Večernji list)

S. B. nema pojma o tomu što je ironija, a niti kako treba provocirati.

Ljudi koji žene ističu kao dobre, vrijedne i štotigajaznam rade daleko veću štetu (ili štetu uopće). (Moto bi bio "idealizacijom do razočaranja i mržnje".)

(24 sata)

Kako mi ovdje ponekad zađe i kakav nasjednik ovih metoda muzenja novaca, to ću ipak napomenuti dvije očite stvari.

Kutija negdje u stanju ne može štititi ni od kakvog oblika zračenja, osim ako ju ne nabijete u rupu u zidu i spriječite da se prostorija prozrači zrakom izvana.

Zemlja zrači u infracrvenom dijelu spektra (običnom puku je taj znan kao toplinsko zračenje). To je sve što dobivate odozdo, osim ako niste u Ajmerici (Iowa dominira tu) pa vam iz zemlje dolazi radon..

(24 sata)

Ime je skovao Watt. Ako laže Brza, lažem i ja.
Stroj je spomenuti samo bitno unaprijedio, a izum je tek donekle Newcomenov jer je ideja o uporabi snage vodene pare puno starija.
Konjskih snaga ima mnogo, a svima je zajedničko da su desetak puta veće od spomenute. Npr. električarska ima 746 vata.

(Večernji list)

Dobili su 1:0

Nogomet će svakako postati puno zanimljiviji kad se nogometaši budu još više služili magijom.
Očekuje se veći angažman Magnusa Optimusa u prvoj haenel.

(Jutarnji list)

Da da, opet se hvatam tipfelera, ali morate priznati da nekad zbilja ispadnu prekrasni.

Pfyto je nesretan hibrid između naše (fito) i engleske verzije (phyto). Zvuči mi kao nešto ispljunuto.

Inače, upućeni kažu da je najbolji afrodizijak tuđa žena.

(Jutarnji list)

Čovjek je lagano skrenuo nakon što su mu umrli roditelji i okrenuo se teističkoj mistifikaciji prirodnih fenomena.
Za čisto bezvjerstvo treba stalno trošiti energiju jerbo nam je društvenost upakirana skupa sa sklonošću da se (apsolutno) pouzdajemo barem u nešto, po mogućnosti jače od sebe. Nekad to bude ideja, nekad čovjek, nekad predmet.

Začudo, Collins se nije uvalio u kreacionizam. Postoji mala mogućnost da knjiga nije sredstvo zamagljivanja.

S druge strane, dokaza za tu primamljivu tvorbu uma sasvim sigurno nema budući da su sami autori (ljudi) to biće definirali kao nespoznatljivo.

(Čisto uvoda radi i da znate da je u pitanju još jedna pretipkavačina s Interneta)













(Jutarnji list)

Vjerojatno vam je poznata riječ feces.Ovo je ozbiljan kandidat za tipfeler godine, bira li se tako nešto i ako je to uopće tipfeler. (Na stranu sad što novinar, koji očito dolazi iz Engleske, nije naučio sve finese hrvatskoga, kao što je nepostojanje dvorječnih složenica analognih onima s tipfelerom, a koje bi htleje reći da je nešto s nečega.)

Sami komentari su klasične riječi sitnih duša i ostavio sam ih najviše zato da se vidi koliko puta je bilo upotrebljeno Crtl+c.

(Jutarnji list)

Ta prepucavanja nisu klasična, nego plod petparačke politike i jebanja u zdrav mozak, a sve za jeftine političke poene.
Prije par godina ih uopće nije bilo. A onda su se mamlazi s jedne strane (kako to i priliči narodu najsrodnijem Zagorcima) našli tužakati radi ćoška koji dotad nikoga nije interesirao, a imbecili s druge strane (čija je poviestna uloga da pasu ovce, a bolji među njima da služe Austrijancima) radosno prihvatili da se zakrve s još jednim susjedima.

Ako se kojim slučajem zadiktatorim, sjeći ću jezičine svima koji graknu nešto protiv Slovenaca, a ruke koji nešto napišu.


A što se naslova tiče, imam samo jedno i to sasma dobro.
No, to nema nikakve veze s narodom. Neki od logičara na koje sad pljujem bi na osnovu mačaka koje imam doma mudrovito zaključio da su sve crne. Ili da ne postoje mačići.


Mislim, nisam sklon Odi radosti, ali ovo širenje mržnje mi se naprosto gadi. Toliko da me je sram da dijelim genom s tako primitivnim bićima.

(24 sata)

Vulkani nastaju poradi istjecanja magme na Zemljinu površinu. Kod onih popularnijih, kraterskih, magma izlazi kroz jedan ili više kanala i, ovisno o tlaku, naprosto teče ili šiklja kao kad netko u kakvom japanskom filmu ostane bez glave. Kad izleti veća količina materijala, može se zbiti da stožac vulkana iznutra ostane šupalj pa se se skupa uruši. Tako nastaju kaldere. No, to što je nešto zatrpano ne znači da se magma prestala nakupljati. Ispod površine se sve zbiva kao i prije, samo što sad više nema slobodnog puta prema van. Zato se ponekad dešava da sve skupa eksplodira (Nešto slično je opisano u Malom princu, ako se sjećate dijela gdje on objašnjava da treba redovito pročačkati vulkane.).
Yellowstoneu su se erupcije zadnji put događale prije 70 000 godina, kad ljudi, barem koliko je meni poznato, nisu lunjali Amerikom (ta serija inače ne spada u megaerupcije kojih je bilo nekoliko).
Ono što se zbiva u zadnje vrijeme jest ubrzano podizanje razine tla. No, kamo to vodi i što predstavlja, zapravo se ne zna.

(Večernji list)

Šećer i njegova nečistija varijanta, smeđi šećer, u načelu su ista tvar. Cijena je ipak ključna razlika.

Za zaustavljanje krvarenja nisam čuo. Provjerit ću ako se porežem i sjetim ovog.

Što biste pomislili da kažem da tokom proizvodnje u melasi mogu nastati i neke kancerogene tvari?

(Večernji list)

Da preporučim još par detoksikacijskih tretmana:

Kila grožđa. Osjetit ćete kroz desetak minuta da nešto želi van i umah će otrovi šibati iz vas.

Dvije kile grožda. Djeluje slično prvom, samo što izbaci puno više otrova iz tijela.

Kuglica antimona. Moćnija od grožđa. Možete ju poslije izbacivanja otrova iskopati i ponovno upotrijebiti.

Pet litara piva. Već poslije prve osjetit ćete poriv za izbacivanjem toksičnih tvari. On će se nastaviti kroz sljedećih par sati. Otrovi u tijelu će vam se toliko razrijediti da će vam pola drugog dana trebati da dođu na normalnu razinu.

Samospaljivanje. Ako to izvedete na dovoljno visokoj temperaturi, prijeći ćete u potpuno neškodljive plinove i pepeo. I neće vas više nikakvi otrovi brinuti.

Razmišljanje. Ovaj moćan tretman nije za svakoga. Preporučam da dobro odvagnete sve moguće posljedice ako mu se kanite prepustiti.

(Večernji list)

Sljedeći pothvat bit će prevođenje Krleže na hrvatski.

(Odgovor na naslov: Kuća, bre!)

(Večernji list)

Očito je da je u pitanju svjetlosti mač nekog jedi-viteza.

Kršćani pokušavaju pripisati vlastitom bogu ono što je zapravo djelo Sile.

(Večernji list)

Magnezijev sulfat zbilja znade koristiti, ako je za vjerovati Wikipediji.
No, to nema nikakve veze s navodnom detoksikacijom, koja je obično pseudalačko pomodarstvo. Tijelo samo izbacuje i metabolira što mu šteti (izim nekih teških metala koje ponekad nije ni moguće izbaciti) i to se nikakvim umakanjem neće ni ubrzati ni usporiti,
Priča sa sapunom je činjenica iz jednostavnog razloga: magnezijeve soli viših masnih kiselina nisu topljive u vodi. Isto je i s kalcijevima, a sve to skupa se zbiva i kad se perete tvrdom vodom, samo u nešto manjoj mjeri.

Što se mene tiče, pola kile soli ću radije polako trošiti u pokusima.

(Jutarnji list)

Jasno je kako su stvari postavljene u lošeg prosvjetiteljstva.

(24 sata)

Kad netko laže, nije zgorega to napomenuti.

Logikom naslova, lika koji za sebe tvrdi da je Napoleon trebalo bi zvati Napoleonom.

(Jutarnji list)

Naravno da nije besplatno.

Frapantne su mi dvije stvari:
Ti ljudi zarađuju stotine tisuća eura godišnje. Za to treba ogromnih količina naivaca.
Također, njihove prijevare su legalne. Zato se i mogu reklamirati po novinama. Štoviše, zamislivo je da tuže novine koje ih odbiju radi diskriminacije.

Nešto više informacija može se naći ovdje (obavezno pogledati komentare, radi statistike naivaca), na stranici reklamacije.net, a ima i jedan zgodan tekst na slovenskom o istoj temi. Opet se isplati pogledati komentare.

Ukratko, ekipa najvjerojatnije djeluje iz Srbije, a posluje diljem Europe. Smišljaju razna nebulozna imena i hvataju naivce obećanjima o rješavanju kojekakvih problema. Onima koji im se jave šalju ogromne količine ponuda za razne talismane, horoskope i slično. Za to traže npr. 199 kuna što naivcu ne djeluje previše pa im pošalje. Kad dobiju novce, pokušaju prodati nešto drugo i tako dok ide. Ponekad se mušterije opamete, obično poslije drugog ili trećeg izdatka. Ostali ispadnu sretniji.

(24 sata)

U Kartagi su prinosili ljudske žrtve, ali isto nije pomoglo.

(Večernji list)

Vijest je lažna. Već nekoliko sati nakon što se posumnjalo u vanzemaljce, objavljen je demantij Udruge za istraživanja Zemlje i Zemljana:

---

Veoma smo zabrinuti zbog ovakvih vijesti. S jedne strane zato što se u vrijeme nesreće na spomenutoj vjetroturbini nijedna naša letjelica nije nalazila blizu Lincolnshirea, što isključuje svaku odgovornost naše strane, a s druge zato što ovo nije prvi put da nas se optužuje za posljedice kvarova na tehnologiji koja nije naša. Mi smo na Zemlju došli u miru i s jedinim ciljem da proučimo ovdašnje oblike života. Stoga zahtijevamo od medija koji objavljuju takve dezinformacije da to isprave i ispričaju se.
S poštovanjem, (neki nama nečitljivi znakovi).

---

O špekulacijama da je to dio vanzemaljačke urote da se Zemljane prisili da nastave koristiti samo neobnovljive izvore energije i tako se bace u energetsku krizu ovaj put nećemo.

(Večernji list)

Daklem, zamislite si papu kojeg novinari pitaju za mišljenje o filmu Dogma.

Što se same teze tiče, ona spada u običnu teološku dogmatiku, ali zvuči nam super jer je van kršćanskog nauka. A ne može se ni poreći koliko koristi može donijeti.
S druge strane, ista tvrdnja je vrstan temeljac za neaktivnost.

Pa si vi mislite.
Koliko se isplati analizirati.

(24 sata)

Novi je album izašao prije pola godine, ali vijest je ipak friška.
I, naravno, izvađena iz konteksta.

Priča počinje s udrugom Sense abuout science (sami za sebe kažu da su dobrotvorna zaklada: Sense About Science is an independent charitable trust (registered charity no. 1101114) that works to ensure evidence is central to public discussions about science and medicine.) To je engleska udruga koja pazi na red u informiranju o svemu što spada u domenu znanosti. Preciznije, za svaku pojavu koja je u svojoj biti dezinformacija daju komentar koji oslikava stvarno stanje stvari, a koji redovito pišu znanstvenici iz tog područja.

Krajem prošle godine na red su došla lica iz medija koja su nešto izvalila: Mariah Carey, poradi svojeg loše naslovljenog albuma, Tom Cruise jer je rekao da psihijatrija ne radi, Demi Moore (or less) jer misli da pijavice čiste tijelo od otrova i još nekolicina sličnih uzoritosti.

Za Careyevu bih rekao da i nije trebalo puno komentirati, ali, s druge strane, glupača na pravom mjestu inducira korak unazad za tisuće razvijajućih se glupana i glupača.

Na ovoj stranici nađoh nekoliko zanimljivih komentara o temi, a ovdje možete čitati o nekim starijim idiotarijama što ih naukuju medijski esponirani likovi.

(24 sata)

Negativni ioni obično nikud ne idu sami (prate ih pozitivni), a s bilo kakvim vidom zdravlja po svojoj prilici nikakve veze nemaju.
Tako da su oni stučnjaci zapravo stručnjaci za mršavljenje - novčanika.

Uzgred budi rečeno, nama najbliži slani kristali dolaze iz Tuzle. Ljudi ih obično zobu kamenom soli.


Sretan Božić naletiocima!
Provedite ga skupa s razumom.

(24 sata)

U zadnje vrijeme dosta se reklamiraju te istočnoazijske gljive pa sam malo prokopao da vidim što je tu laž a što istina. Vjerniščad bi sad rekla, "Ima tu nečega". Ovaj bi put bila u pravu.

Shiitake su gljive koje se odavno jedu po Aziji, a u modernija vremena i šire. Bit će da su prilično fine, ali to vam ne mogu reći iz prve ruke. U ista ta modernija vremena krenule su i priče o ljekovitosti tih gljiva. Bez puno okolišanja, shiitake liječi SIDA-u (piše na stranici proizvođača), rak i još par sitnica. Naravno da mi se učinilo sumnjivim.

Nakon malo kopanja, nađoh šaku radova s mahom pozitivnim rezultatima (istina, jedan je objavljen u nekakovom zborniku altenativne medicine) što bi značilo da se stvar naveliko istražuje, a može se reći i da se već našlo da su te gljive u stanju pojačati imunološki sustav.  No, nađoh i da se jedan sastojak tih gljiva prodaje kao protutumorski lijek po imenom Lentinan. A kao šećer na kraju, evo i jednog članka koji ukratko opisuje povijest istraživanja gljiva shiitake. Svakako se isplati pročitati zadnja tri odlomka. Njihova poruka ide i ovu reklamu.

(Jutarnji list)

Da ne bi tko pomislio da ljudi uzmu kristalnog kokaina i rastale ga, u pitanju su redovito otopine. Otapala su pak stvar ideje. Popularni su naftni derivati, etanol, aceton, ...

Meni je bitno zanimljiviji način krijumčarenja kokaina kad ga pomiješaju s nekim polimerom i prevoze kao plastiku. Tako su prije desetak godina negdje u Južnoj Americi carinici uhvatili ekipu koja je prevozila ogromnu količinu plastičnih psećih kućica. Sastav pogađate...

(Večernji list)

De gustibus non est disputandum.

(24 sata)

Naravno, morate koristiti poseban, praškasti ocat.

(Jutarnji list (oni umetak))

Bojim se da je Eva stavila malko previše odjeće.

Dvije godine i jedan dan, zapravo.
Da ne slažem sad povijest bloga, par riječi o mojim izvorima i publici.

Iako je dezinformacija posvuda, a pseudoznanost cvjeta, u novinama ipak dominiraju tračevi i politika. Tako da su mi 24 sata sa svojim "jeste li znali" najveći izvor "informacija". Ipak, u sve tri jake dnevne tiskovine uredno zalaze pipci njuejđeraja i razni urbani mitovi pomiješani sa senzacionalizmom, a novinari su u pravilu polupismeni i poluobrazovani. Tako da je sve što trebam redovito čitati novine.

Što se tiče publike, vidim da imam nekakvu posjetu, a blogerhaer omogućava i da se vidi s kojih se stranica dolazi. Danas je na prvom mjestu guglovska pretraga za imenom poliin, ali do prije par tjedana preko devedeset posto posjetilaca dolazilo je u nadi da će naći informacije o Veri Čudini. Bijahu često gadno razočarani jer sam mnogo ispljuvaka našao među starim postovima. Javile su mi se čak i dvije njezine učenice, po čemu znam da gospoja organizira svoju mrežu. Nadam se da me svojim vidovnjačkim sposobnostima neće naći i gadno ureći, makar i na daljinu.
Kako već rekoh, u zadnje vrijeme ipak dolaze ljudi koji traže baš ovaj blog (i šačica srednjoškolaca koji traže recepte za pokuse), što me veseli usprkos činjenici da ih mogu pobrojati na prste jedne ruke i da ih barem dvoje osobno poznajem.

Ostaje još pitanje zašto skupljati plodove ljudske gluposti.
Svatko ima neki hobi...
A povremeno i nekoga zabavim.
Da ovdje netko nešto nauči, to je već teško. Posjetioci su mi ili dovoljno obrazovani da i sami vide neku glupost, ili vjernici gluposti o kojoj pišem, što je često neizlječivo.

Za kraj priče, jedna sličica:


(Neki od TV-programa)

Ovakvi tipfeleri su krajnje sumnjivi.

P.S. Vera Čudina opet vodi. Sreća je trajala kratko.

(Jutarnji list)

Da je stvarana godinama, još bi se nekako pregrmjelo...

(Jutarnji list)

Pitam se ima li bolesnih koji se osjećaju zdravo...

(Jutarnji list)

Iako je kemijski element titanij nazvan po titanima, to ne znači da se od njih i pravi. Kao što ni titanijski vijci ne moraju biti golemi.
Svrha tog inzistiranja na ij-ima je da uvijek bude jasno kad se govori o kemijskom elementu ili spoju, a kad o nečem desetom.

Zvuči li vam ovo čudno, slobodno pročitajte nešto više.

(24 sata)

Bojim se da je ovaj članak izvađen iz nekog američanskog glasila jer se upravo tom konglomeratu naroda frapantno često dešava da se prozovu čovječanstvom.
Stvarnost je, naravno, ponešto drugačija. Paradajz su ljudi otkrili vjerojatno još kad su došli do južnih Andi, gdje divlji srodnici tog povrća i danas rastu, ali saditi su ga počeli puno kasnije i puno sjevernije. Xitomatl je najvjerojatnije porijeklom aztečka riječ, a južnije su se našle uglavnom varijacije te riječi što sasvim dovoljno govori o tome tko je uzgajao paradajz, a tko nije.
U Europu su ga donijeli Španjolci, ali ti paradajzi nisu bili previše slični današnjima. Bilo je to žuto (vjerojatno je bilo i crvenog, ali žutom imamo zahvaliti na imenu pomidor) voće hrapave kore, sitno i ne odveć ukusno. U evropskim knjigama spominje se negdje od polovice šesnaestog stoljeća, a za ovaj članak možda je najbitnije djelo Herbal stanovitog Johna Gerarda. On je bio uvjeren da je paradajz otrovan (nije puno promašio, sve osim ploda i je otrovno) i to je uredno napisao. Naravno, jedan pisac ne može bitno utjecati na mišljenje većine ako ona sama već ne naginje na tu stranu. Na sjeveru Europe narod je bio nepovjerljiv paradajzu jer morfologijom pomalo podsjeća na velebilje, biljku dosta popularnu kako u praksi (atropin širi zjenice, što je u neko doba bilo smatrano lijepim), tako i u praznovjerjima.
Gerardov nauk Englezi su prenijeli u Sjevernu Ameriku pa se tamo paradajz dosta dugo smatrao otrovnim. Naravno, to ne važi za svu populaciju, već za engleske kolonizatore. Sredinom osamnaestog stoljeća pojavio se onaj doktor Siccary (John de Sequeyra, portugalski Židov iz Engleske) koji je pokušavao popularizirati paradajz kao lijek protiv smrti. Naravno, umro je bez da je impresionirao puno ljudi (osim što su u čudu gledali kako to da još nije umro u strašnim mukama), ali jedan od učenika mu je bio Thomas Jefferson. Možda i neovisno o pokušajima obrazovanja, Ameri su kroz devetnaesto stoljeće počeli jesti Moorove, ljubavne, rajske i zlatne jabuke.
Ipak, ...

(24 sata)

Ključna tvrdnja je da se klokani ne mogu kretati unatrag. To naprosto nije istina.

No, treba malo i razmisliti o tom kretanju unazad. Ono je većinu vremena beskorisno, a ponekad i opasno. Puno je pametnije kretati se onamo kamo su vam usmjerene oči. Zbog toga je rijetkost vidjeti bilo kakvo biće da ide unazad. No, nema razloga da kretanje unazad bude potpuno nemoguće. Povremeno se ipak pojavi potreba da se korakne natrag.

Kako vidim, taj je mit dovoljno postojan da na Wikipediji bude prodan pod istinu.

(24 sata)

A ja ću dodati da su imuni i na sidu.

(Jutarnji list)

Jao, zaboraviše spomenuti da fraktali liječe sidu i rak.

Tko još nije čuo za fraktale, neka potraži trokut Sierpinskoga.

(24 sata)

Nemam pojma kako je umro prilično nezanimljiv Jerome Napoleon Charles Bonaparte. Samo bih primijetio da Bonaparteovih još uvijek ima...

(24 sata)

Šāh Māt je po svojoj prilici prevedivo kao kralj je u gabuli. Doslovno značenje je bliže izrazu kralj je opkoljen ili nečem sličnom. A prepisivati neću.

(Večernji list)

Bitan mi je zadnji odlomak. On je poprilično pogrešan, osim ako se kolumnistica nije obraćala baš tim ljudima među tjelesnim čuvarima.
Nasuprot svim ostalim slučajevima koji pale maštu dežurnih zgražatelja, ovaj baš nikako ne bi trebao zabrinjavati obične građane.
A za gornji nemam što reći. Za poštenu kritiku treba imati ironijski odmak (a i nešto soli u glavi) koji očito nije dan svima koji pišu za novine. Recimo to tako da se kralo kad se krasti moglo, a sad je toga lagano ponestalo. Osim toga, nije više ni tako jednostavno nekoga ušutkati. Pa ne treba čuditi što u zadnje vrijeme ima toliko frke oko hmposlovnjaka i hmviše klase našijeh gradjana. Pojeli vuci janje pa se dalje grizu među sobom.
Zašto je pak ova ubijena, zbilja nemam pojma. Ne bih olako isključio ni da je neki ostavljeni u pitanju.

I da, jedno realističko predviđanje u vezi svega ovoga. Ubojstava i sudskih kerefeka će biti još par godina, pa i dok nas usiše Eunija. Samo što će percepcija naših lopina napraviti skok sebi u usta. Bit će to odjednom naši ljudi koji znaju kako nasamariti strance što nas nemilice gule.

(Jutarnji list)

Takav slučaj inače se nazivlje partenogenezom.

A bezgrešno je začeta Marija. I tu je itekako bilo seksa...

(Jutarnji list)

I ja sam rezerviran prema kloniranoj govedini. Takvo meso će još dosta godina biti neusporedivo skuplje nego ono od nekloniranih krava.

Ako tko nije primijetio, ovakve anketice puno koštaju, a gotovo su potpuno beskorisne.

(24 sata)

Vitafon je po svojoj prilici vibrator koji odvratno puno košta. A vibracija u modernom svijetu na sve strane. Za početak, vaš kompjuter zuji i liječi vas. Kad se vozite autom, liječite se jer motor bruji. A kad stari tramvaj zabrunda, na par sekundi budete bakteriološki ispravni. Tako da ne vidim neke potrebe za dodatnim nazujavanjem.
No, ako to baš želite, opet se dade jeftiije proći. Mačke predu puno jeftinije. Ako pak želite da vas mačka bolje liječi od raznih boleština, nabavite skuplju mačku.

(24 sata)

Ova tvrdnja po svojoj je prilici istinita koliko i ona da muhe ne bacaju sjenu. I zaista, pokušajte se sjetiti kad ste zadnji put primijetili sjenu muhe koja je proletjela kraj vas. Kad malo porazmislim, ne sjećam se ni da sam ikad vidio sjenu aviona.

Neki ljudi su bili malo više nervozni poradi tog urbanog (nipošto ruralnog, jer seljaci obično imaju i uši i patke) mita pa su napravili i pokus. O ishodu vam neću ništa reći.

(Jutarnji list)

Recimo da su brojke ugrubo točne. Čisto zato jer precizno točne i nemaju previše smisla. Osim za osiguravateljske kuće.

Problematična je najviše prva. Ponajviše zato što se ne spominje distribucija. A ona je tu bitna. Jer s maksimumom umiranja oko dvadeset i druge ne bi baš bilo vremena za odgajanje potomstva. No, ako se uzme u obzir da je znatan dio potomstva umirao vrlo rano, stvari dolaze na svoje mjesto. Makne li se mrtva dojenčad koje je bilo bitno više nego danas, preostali puk živi znatno dulje.

Nije ni zgorega spomenuti da pojedincu ove brojke znače malo do ništa. Osim ako se pojedinac slučajno ne bavi demografijom.

(24 sata)

Drugi dio je istinit, ali zato prvi kvari opći dojam.

No, neću ni ja dati hrpu pouzdanih podataka. Razlog tomu je što ih nisam u stanju naći. Ljudi ne žive dovoljno dugo da bi pristojno istražili duljine života bića koja dožive već i preko desetljeća. Svi podaci te vrste redovito su anegdotalne naravi ili čak izmišljeni. Na jednoj sam stranici tako našao podatak da najduže od svih ptica žive nekakvi američki lešinari, čak 116 godina. No, ispostavilo se da te ptice jedva dožive dvadesetu.

Ipak, malo kopanja urodilo je plodom. Mjesto da vadim priče poput ove, evo jednog znanstvenog članka o tomu koliko papige i kakadui mogu dožvjeti.

(24 sata)

Nije pogrešno napisano. Samo više nije u trendu. Što ne znači da mi nije drago vidjeti.

(24 sata)

Što je sad s onim pričama o štetnom kisiku i vapaju tijela za antioksidansima?
Izgleda da je glavni krivac za starenje čudom postao pomladitelj.

U slučaju da volite čituckati recenzije proizvoda pseudalačke industrije, pogledajte ovo, ovo i ovo. I ovo također.

(24 sata)

Aproksimiramo li Zemlju točkom (središte naše galaksije nužno jest točka), očito je da su te dvije točke uvijek u istoj ravnini. Štoviše, na istom su pravcu.

Tako da strepim.
Tko zna u što još vjeruje taj pisac osrednje fantastike...

(24 sata)

Prvo sam pomislio da je priča potpuno izmišljena, ali u pitanju je istinit događaj s kraja prve polovice 17. stoljeća pa ću samo ispraviti nekolicinu pogrešaka koje su se ovdje čudom pojavile.

Prvo, nije Ibrahim II., nego Ibrahim I. (1616. - 1648.), poznat i kao Ibrahim Ludi.
Zatim, nije kažnjavao Kocku Šećera (kako je od milja nazvao tu Armenku) jer mu je upravo ona prenijela glasinu da ga je jedna od 280 žena prevarila. Poštedio je tek dvije: spomenutu i Turhan Hadice (ime sam prepisao) koja mu je rodila prvog sina.
Na kraju je malo čudno govoriti o udarcu vreće o dno mora. Zašto ne samo spomenuti da nije bila dobro svezana? Također je bitno spomenuti da su ju iz mora izvukli Francuzi. Turci bi ju vjerojatno zapakirali i vratili nazad.

Inače, taj sultan nije slučajno dobio nadimak Ludi. Kako mi se ne da sad prevoditi njegovu biografiju, to ju preporučam pogledati.

(neću vam reći)

Ako komu nije jasno, brojke označavaju stranice.

(Jutarnji list)

Evo, i meni je drago što Francuska ne diskriminira bezobrazno bogate. Trebalo bi i u nas tako organizirati humanitarnu akciju za pomoć djeci ministara i saborskih za(s)tupnika.

Ovaj drugi članak, da budem iskren, kao da je izvađen iz nekog tajnog žutog unutarstranačkog glasila.

(Jutarnji list)

Prvo pogledajte gore desno prekrasan primjer pretjerivanja u redukciji sadržaja. Neću navoditi nikakav primjer koji bi to ilustrirao jer to jest ilustracija za priču o novinarima koji ne znaju što pišu.

Drugo je Božja čestica. Krasno ime, ali prilično neopravdano za jedan hipotetski bozon.

A sad i o naslovu. Dade se primijetiti da za svaki fundamentalni iskorak znanosti određena ekipa klerikalaca i naprosto neukih kaže da se ljudi igraju Boga. Sad to govore za Higgsov bozon, prije su za koniranje, prije toga je bilo kakvo prtljanje po genetskom materijalu bilo svetogrđe. Einstein je tu osudu preskočio samo zato što ga kronično nisu razumjeli.
A sad preskačem skroz do grčke mitologije i Prometeja koji je nagrabusio jer je ljudima otkrio vatru.

Na sreću čovječanstva, a na užas klera, redovito bogovi koracaju unazad kad se iznađe da neka dogma nije u skladu sa stvarnošću.

(24 sata)

Izvinit ćete što se naslovom osvrćem na najbezazleniju od gluposti iz ovog člančića.

Prvo je teško govoriti o spašavanju ako je vrsta već izumrla. Iako se svako malo netko javi da je vidio tasmanijskog tigra, javljaju se i vidioci jetija, Nessie, vanzemaljaca, Elvisa, ...

Zatim nije pristojno reći da su izdvojili DNA (na stranu sad što su malo promašili naziv), jer izvadili su samo jedan gen za koji su našli da još uvijek radi (uvalili su ga mišu).

A cilj je već zaradio svinutu žlicu. Naravno, za razliku od većine ostalih dobitnika te nagrade, ovaj cilj je barem načelno ostvariv, no, vađenje jednog gena je prilično daleko od krpanja cijele molekule DNA.
Uostalom, originalni članak puno bolje opisuje kako stoje stvari.

(24 sata)

Ova se knjižica savršeno uklapa u kršćanski moral.

Članak inače kaže da ju ima deset naših nogometnih reprezentativaca.

(Večernji list)

Ako vam nije znano, refleksologija je nadriliječnička praksa tretiranja bolesti masažom stopala. Večernjak se naveliko upustio u reklamiranje pseudoznanosti.

S pozitivne strane, zašto žaliti ljude koji imaju novaca i ne znaju što bi sa sobom pa ih boli glava? Psedomedicinari sve češće i sami priznaju da liječe bolesti koje se baziraju na psihi (naravno, prave psihičke bolesti liječe efikasno kao i one uzrokovane patogenima).

(24 sata)

Ono gaelic znači da novinarče nije znalo prevesti (o konstrukciji rečenica sad neću) engleski naziv za irski jezik (irski jezik spada među galske). Uisce beatha je značilo isto što i aqua vitae (znanje o destilaciji alkohola je skupa s imenom došlo od klera koji je govorio latinski i prvi pravio žestice na Zapadu) ilitiga voda života. Za Engleze je pak poznato da ono što ne znaju izgovoriti malformiraju.
A zadnja rečenica je načelno točna. Začudo.

(Jutarnji list)

Nakon serije članaka o smaku svijeta, vidjeh konačno i jedan koji ga uopće ne razmatra kao plod zdravog razuma.
Treba spomenuti i net.hr radi oveće količine podataka, makar autor ne djeluje baš sigurnim u opstanak ljudske vrste.

(Jutarnji list)

Kao da nekome nije jasno kako napisati kemijsku formulu.

A što simbol meitnerija radi na mjestu simbola tone, nemam pojma.

(24 sata)

Zainteresiranima za ovakove stvari nudim znatno povoljnije narukvice koje usto i sprečavaju rak. Svi željni nadnaravne pomoći neka se jave na broj: 01/3780-673.

(Večernji list)

Predvidjeti sportsku ozljedu je zbilja posao za znalce.
Pustimo ju neka samo i dalje riješava svoje financijske probleme.

(Jutarnji list)

1. Isteklo je 18, a ne 30 kubičnih metara ovde, a u njoj nije bilo 360, već 75 kilograma uranija. Zabrana pijenja je ponajviše iz predostrožnosti jer se na kraju radioaktivnost i nije puno digla.

2. Jako bitan podatak.

3. Također vrlo bitan podatak.

Novinarče je pokušalo inducirati malo panike. Radi nam na štetu jer nuklearke pod brojevima 2 i 3 i tom novinarčetu daju struju da može pisati svoje paranoidne članke.

(24 sata)

Prvo se mora reći jedna dosta bitna stvar. Ovo jezero je otopina kalcijevog, a ne natrijevog klorida. Meni je to daleko najzanimljiviji dio priče. A nije za odbaciti ni podatak da je otkriveno 1961.

To se jezero se može ohladiti i do nekih - 50 °C, i to kad je maseni udio soli 31 %. Tako da brojke gore ne štimaju najbolje. A ove zadnje neću ni spominjati. Računajte sami.

Ako vas zanimaju svojstva otopina kalcijevog klorida u vodi, pogledajte stranicu s faznim dijagramima koječega.
A ako želite vidjeti slike jezerca, ima ih nešto ovdje.

(Večernji list)

Suočen s ovakvim napisotinama, naprosto sam prisiljen reagirati. To da Domančić liječi na daljinu podla je laž i medijska konstrukcija kojom on od rukometaša i inih naivaca muze pare.

Pravi liječnik sam ja, a on je moj bivši učenik, najgori kojeg sam ikad imao. Za cijelu priču moram vas prvo upoznati s činjenicama. Koliko se uspijevam sjetiti, danas brojim tristo osamdeset i dvije godine, iako biste mi od oka dali jedva stotinu. A razlog tome je moj ogroman biopotencijal. Njega sam prvi put otkrio kad sam imao dvije godine i gledao kako mi umire jedan mačić. On je uginuo i ja od tuge nisam mogao spavati cijelu noć. Ujutro sam otišao s bakom da ga pokopamo, ali on se igrao ispred kuće. Baka me išamarala misleći da sam joj lagao, a ja sam već tada shvatio kako je najsigurnije tajiti sve veliko u sebi. No, pomagati sam nastavio makar sam tad mislio da nikad neću moći otkriti svoje moći. (Zahvaljujući Internetu sad to mogu bez ikakvog straha da ću biti razotkriven.)
I tako se zbilo da je moja obitelj postala poznata po dugovječnosti i neuništivom zdravlju. Kad mi je baka već imala stotinu i dvadeset godina, zakačila se s nekom balavicom od osamdeset pa ju je ova optužila da je vještica. Zanos seljana zdravljem u trenu se prometnuo u čistu mržnju i zavist i sve je moje nestalo u plamenu. Vjerojatno zbog moje ogromne prirodne moći, nije mi ništa bilo i iste noći sam se iskrao iz uništenog doma te pobjegao u šumu gdje sam ka opustinjak proboravio sljedećih stotinu i pedeset godina promišljajući o ljudima, sebi i zapravo svemu što sam mogao s obzirom na to da sam bio potpuno neobrazovan.
Jednog jutra sam se probudio i rekao sebi da je dosta i da nema smisla da ostanem dalje u šumi jer bi mi se lako moglo desiti da poludim. Svoje nesuđene ubojice sam davno prestao mrziti, ali ljude više nikad neću smatrati ravnima sebi. No, odlučio sam da ću pomagati. Mržnjom i uništavanjem sigurno neću od njih ništa dobro napraviti, s dobim se barem mogu nadati nečemu. Zato sam prije četrdeset godina izašao iz šume natrag među ljude. O šoku koji sam doživio vidjevši sasvim drugi svijet neću ni govoriti.
Nakon tri dana koje sam proveo zatvoren u ludnici jer su ljudi misli da sam stari pijanac konačno sam izašao uvjerivši doktore da sam seljak iz Žumberka. Doktor nije bio u stanju razlikovati starohrvatsku kajkavštinu od moderne jer je bio Srbin. Sljedećih par tjedana sam upoznavao taj novi svijet i ljude u njemu, govoreći uvijek istu priču sve dok me nisu zapamtili. No, kako su svi mislili da imam kojih osamdesetak godina, to sam znao da se brzo moram sakriti jer bi se kroz koje desetljeće pročula moja dugovječnost. Zato sam tražio dobre ljude sposobne vjerovati. I našao sam. Zato vam i sad mogu sve ovo pripovijedati.

Ostatak priče kad me opet pukne. ...

(Večernji list)

Zapravo, pitanje je samo koliko će glina pospješiti ono što bubrezi uredno rade i sami.

Svakako dobro promislite o zadnjoj rečenici.

(24 sata)

Zaboraviše dometnuti da je u pitanju brazilski pauk lutalica (doslovno prevodim), vjerojatno najotrovniji pauk za kojeg znamo.
Brojke gore važe (po jednom istraživanju), ali samo ako se otrov ubrizga pravo u venu i ako je srednja masa miševa 20 grama.

(24 sata)

Da nisu znanstvenici, tko zna što bi zaključili.

(Večernji list)

Bilo je to negdje u siječnju mjesecu, kad je nestao neki pas Sai. Na slici se vidjelo da je to švicarski ovčar, a s naslova je vrištalo da je kanadski vuk u pitanju.
A onda se pričalo kako ga traže neka dva vidovnjaka. Jednog vidite. Usput rečeno, njihova predviđanja su bila različita, ali zato jednako pogrešna.

Ovdje pogledajte apsolutno najzanimljivijeg alternativnog medicinara današnjice.

(24 sata)

Lepo je što se potrudiše oko prevoda jer pošten Hrvat ne razume ni reči srpskoga. Jamačno ni ovo ne umete da pročitate, ali što vam ja mogu.

Још да почнем ћирилицом писати…

(Večernji list)

Istinu čovjek kaže. Zamislite samo šok kad date masne pare da odete na Zapad, a završite na Balkanu.

Što se pozadine tekstuljka tiče, čini mi se da je novinar uzeo početak i kraj govorancije od barem tri rečenice.

Prije nekih mjesec dana ugledah u valjda Jutarnjem listu sljedeći tekst i sliku uz njega.





U tekstu vidjeh da se na više mjesta spominju nekakve egzotične životinje, ali ni slovca o tome koje su to životinje. Pa si mislih: vidi glupe novinarčadi, najzanimljivije izbaci.
No, pitanje me nastavi kopkati te potražih po Internetu što bi to moglo biti. Nađoh gomile stranica o večernjim emisijama Jayja Lenoa, pa čak i onih koje govore o opisanoj epizodi, ali opet ni slovca o životinjama. Poslikani polumajmuni bijahu spominjani tek kao "animals", ponegdje i "exotic".
Odustah stoga od ćorava posla i krenuh slijediti zdrav razum. Uz malo čeprkanja po Internetu i vlastitom sjećanju, iskoči mi ime marmozet koje bi gotovo beskorisno, ali vjerojatno blisko vrsti koju tražih. Sljedeći pokušaj bi ime tamarin i, gle čuda, nađoh živinica jako sličnih onima iz emisije. Nakon još malo zujanja po Wikipediji, nađoh vrstu Saguinus oedipus (Cottontop tamarin ili Lisztov majmunčić) koja manje-više odgovara onoj koju tražih.





I tako misterija bi riješena.

I ove riječi su suvišne.

(Jutarnji list)

Čovjek zapravo predlaže još neko ordenje, ali novinar je to krasno udesio.

Prije par dana dobih poveznicu do stranice koja prodaje proizvode koji se diče gore pobrojanim svojstvima.
Neću ništa dodavati.
Samo da skrenem pozornost na tradicionalno.

Zahvaljujem pronalazaču i želim mu što brži oporavak od te gnjusobe.

P.S. Ovo morate vidjeti. Metoda mudra da mudrija ne može biti. Ipak ima pedeset posto pogodaka.

(Jutarnji list)

Dok sam bio mali, više puta spomenuta gospoda su operirali po turu, ali očito su u novija vremena doživjeli jednu prilično zanimljivu glasovnu promjenu.

(Jutarnji list)

Zanimljivije je da je film sniman i u nas. A i glavu si je baš ovdje razbio.

Nije u pitanju neko unutarstranačko glasilo. Prolistao sam Večernji list.

(Majstor)

Dovoljno je vidjeti naslov i odmah znate da je u pitanju nešto što se ne vidi svaki dan.



Nakon što vam je objašnjeno da je kolegica astrologije i gatanja zapravo moderna metoda kojom se nalazi voda, teško da ćete se uzdržati od nauka i pogledati cijeli članak.

(Večernji list)

Mislim da ću svakih par mjeseci nabaciti neki ionizator. Čisto zato jer su, kako vidim, postali dosta popularni.
Na svojoj stranici spominju negativne ione. Kao da su česticama nekako uvalili elektrone i poslali ih takve van. S jedne strane to van ne bi išlo jer je Coulombova sila dosta jaka, a s druge je činjenica da se u zraku ne može povećati ionizacija ako drastično ne promijenimo uvjete. Ono što ti uređaji zapravo proizvode jest ozon.
Ozon zaista djeluje osvježavajuće. Upravo on je zaslužan za miris koji se osjeća iza oluja. No, ima i jednu manu. On je opak oksidans i oksidira sve živo što mu se nađe na putu. Drugim riječima, razara organske molekule. Zato se općenito smara otrovom.

(Jutarnji list)

Vadim iz konteksta, ali nedolaženje na nastavu ne bih tek tako ignorirao kao neki nestvaran problem.

(Jutarnji list)

Usudio bih se primijetiti da ljudi s Ruđera obično dobiju manje prostora kad nešto iznađu.



Gle čuda, ne radi.



Da su bolje gledali, primijetili bi da im je pokušala pokazati srednji prst.



A ovdje slijedi rješenje priče. Sad znamo da se zarada dijeli. Samo ne i među koliko ljudi.

(Metro)

Kakav bi to bio svijet alternative da nema drevne indijanske mudrosti?
Budući da mi slika nije baš uspjela, savjetujem da mudrost potražite na njihovoj matičnoj stranici.
I zauvijek se rješite zglobnih tegoba.

P.S. Navodno liječi i rak.

(Jutarnji list)

Da skratim priču, ne.

Moram se zapitati što će ekološki nastrojeni vegići (jerbo to nekako uvijek ide ruku pod ruku) reći na to da je takva prehrana u biti sintetska ilitiga umjetna (uzevši u obzir da će, ako kane psa vegiti više od par tjedana koliko mu treba da krepa od gladi, morati dati manje-više isto što bi dobio i s regularnim mesom).

(Jutarnji list)

Članak je ovdje, vrijedi pročitati.
Možete pogledati i snimku, ali mogla bi vam se ne svidjeti.

Priča baš i nije jednostavna. S jedne strane imamo takozvanu pravdu rulje, koja nema naviku povoditi se ičime osim bijesom, a s druge strane ženu koja je definitivno zaslužila što je dobila (ipak je u pitanju šarlatankinja ilitiga varalica koja usto neće trpjeti nikakvih trajnih posljedica osim možda sramote). Zapravo, nitko u priči nije čist, a ni potpuno kriv.
Ono što bi se možda moglo zaključiti je to da društvo napreduje, budući da vještice više nemaju siguran posao, ali činjenica je da su oni javno išamarali dotičnu ne zato jer se bavi poslom bez razumskih temelja, već zato jer nisu bili zadovoljni uslugom.
Vještica je kriva zato jer se bavi šarlatanstvom, ali, pobogu, zašto ne živjeti na račun nečije gluposti?
Snimatelj je s jedne strane grdno zriješio jer nije na vrijeme pomogao jadnoj ženi. No, da je odmah pozvao policajce, dotična bi prošla nekažnjeno. U člancima koje sam čitao spominje se samo kazna za Indijca. Očito varanje tamo nije nikakav zločin.
Što dovodi do odnosa prava i pravde, a za taj znamo kakav je.

Za utjehu mogu tek dati poveznicu do priče koja barem malo podgrijava nadu u opstanak razuma.

(24 sata)

Zaboravili su na debelo najza(s)tupljeniji rod majmuna na Zemlji.

(Metro)

Ovo je na razini vidovitog Milana.
Za više informacija pogledajte njihovu stranicu, naročito podatak o crpilištu. Zgodno su napomenuli da antiseptički nastrojenu vodu prvo moraju počistiti od virusa.

(Metro)

Da su isto istraživanje napravili prije pedeset godina, rezultati bi bili znatno drukčiji.

U Jutarnjem su pak majstori imena išli prevoditi na hrvatski. Mišljenja sam da je u pitanju malo ozbiljnija retardacija. Makar, možda samo trendovski zaključuju da će Hrvati imena ionako koristiti samo na engleskom.

(Jutarnji list)

Dični Živko uvijek znade razveseliti čitateljstvo proplamsajima svoje neizrecive mudrosti.

Kako prosječnom naletiocu jamačno nije jasno o čemu ja tu, moram pripomenuti da niti dimenzije nisu ništa posebno (dimenzija nekog prostora znači naprosto koliko vektora sadrži baza tog prostora), niti se Einstein bavio matematikom.

(Večernji list)

Ne samo da nije ništa novo kad netko otkrije kakvu organsku molekulu, nego nije ni čudno.
Prisutnost organskih molekula znači tek mogućnost da bi se život mogao razviti, ali ne jamči baš ništa

(Jutarnji list)

Novinar je nenamjerno otkrio strašan detalj osobnosti ljubljenog nam premijera.

(Jutarnji list)

Jedan zgodan tipfeler iz doba kad je Jutarnji bio nešto manje loš nego danas.

(Jutarnji list)

Čisto da se zna, otvaram radnju. Budući da sam od prirode podaren visokofrekvencijskom DNK.-energijom, mogu od vaših ljubimaca praviti sretne i dobre životinje samo ih dodirujući, a u težim slučajevima djelujem i na daljinu (nisam lud pa da me neko pseto ugrize). Seanse se vrše subotom u pola devet na Mihaljevcu. Naplaćujem duplo manje od gorenavedene gospoje, a redovitim mušterijama dajem pedeset posto popusta.

(Jutarnji list)

Jučer sam imao divnu priliku pratiti kako nam se razvija novinarstvo.
Nasred Jutarnjeg nađoh na prilog o bioenergetičarki koja kruh svagdašnji zarađuje maženjem živina ili naprosto uvjeravajući premudre vlasnike da je njihovim životinjama, eto, bolje.
Najsvjetliji moment teksta je gore prikazan, a a bavi se time da jednu relativno modernu praznovjericu prodaje pod istinu.
Ako to nekom nije jasno, bioenergija kao nešto zasebno ne postoji. Može se ustanoviti set mehanizama na koje se može utjecati preko svijesti, ali vis vitalis je pokopana prije skoro dva stoljeća i nije baš da volim te negromante što bi ju opet iskopali.

U skoro vrijeme ću predstaviti i ostatak napisanog. Hrabri neka potraže na jutranjskom portalu, ali upozoravam da sam za dlaku izbjegao infarkt.

(najvjerojatnije Metro)

Zanimljivo je kako ljudi po forumima pričaju samo o dobrim i poštenim iscjeliteljima i tretmanašima dok po novinama nalijećem isključivo na lopine manjeg ili većeg kalibra.
Mislim, ja si sve te majstore umijeća magloprodaje zamišljam upravo ovako.

Uzgred budi rečeno, ako netko pomisli da ovo ima ikakve veze s poštenjem, neka samo promisli kolika je ta Kina.

Na slici je gospođa koja se odaziva na ime Vera Čudina. Iako se ne bavi politikom, zna kako će nam teći eurointegriranje, iako nema pojma o sportskoj medicini, a ni o sportu, zna cijelu buduću karijeru Eduarda da Silve, iako ne zna ništa o ekonomiji, a ni o geologiji, zna da nas u budućnosti čeka obilje.
Pogodili ste, Vera Čudina je
lopina.

Članak o njoj (a ima ih svako malo, valjda je s nekim novinarom u rodu) možete naći u Večernjem listu.

(aj pogodite)

Ne biste vjerovali, ali golf stvarno potječe iz Škotske.
Ostalo je urbani mit.
Stvarna etimologija riječi golf kreće od riječi kolve ili kolf što je značilo palica ili tako nešto.

(Večernji list)

Bojim se da će tržište prije pokositi kineski auti.

(24 sata)

Kako to ide:

Original s Wikipedije: Upon combining with alkali metal bases, hydrogen sulfide converts to alkali hydrosulfides such as sodium hydrosulfide and sodium sulfide, which are used in the degradation of biopolymers. The depilation of hides and the delignification of pulp by the Kraft process both are effected by alkali sulfides.

Prijevod: Kombinacijom s alkalnim bazama, hidrogen sulfid se konvertira u alkalne hidrosulfide poput sodij hidrosulfida i sodij sulfida, koji se koriste u degradaciji biopolimera. Depilacija koža i delignifikacija pulpe Kraftovim procesom su oboje efektirani alkalnim sulfidima.

Tako da ne kužim odakle im crtica u nazivu.

(Večernji list)

Što svi na jednom tom jednom rade, bolje da se ne priča. A je li im svima taj jedan dosta, to valja njih pitati.
Stranicu ne bih preporučio jer počinje sporo.

(Jutarnji list)

Izgleda da astronauti više ne moraju prolaziti testove inteligencije.
Članak iz Jutarnjeg je ovdje.

Originalan tekst je napisao sam astronaut i možete ga naći ovdje.

Nije mi jasno zašto Pettitu nije palo na pamet da je u letjelici hrpa izvora raznoraznih mirisa i da nema nikakve potrebe da pridaje miris nečemu čega jedva da ima. Da ne govorim o produktima bombardiranja gama-zrakama.
Aparati za varenje pak daju puno ozona.

(Večernji list)

Mene tu ništa ne čudi.

(Tko ne zna iz koje je ovo knjige, bolje da ni ne zna.)

Očekivao bih od jednog eksponiranog piscaprevoditeljaštoliveć da zna za legendu o Hopeovom dijamantu koji je kakti uklet jer ga je neki Englez maznuo s nekog hinduskog kipa. Priča je poveća (skoro pa sigurno plod senzacionalističkih težnji) i ima je na Wikipediji, a ja se neću dičiti znanjem kojeg nemam.
Ironično je da na kraju knjige neki Radakovićev kompanjon hvali vrhunski prijevod.

(Večernji list)

Ukalupio sam se od smijeha.

Veliko hvala oštrookom Borisu.
Poveznica do cijelog članka.

Da ne bi ispalo da se samo bahatim, evo i par bitnih informacija. Neću sad prepisivati Crvenu knjigu, ali mogu reći da se već skoro dva desetljeća u nas kiseline zovu sumpornom, dušičnom, sumporovodičnom itd, a ne strohalovski (nitratna, kloridna itd.).
Ukapljeni naftni plin je po svojoj prilici stlačena smjesa propana i butana te možda još ponečega u koju je dodano jako malo nekog tiola.
Zanimljivo je i primijetiti kako se ljudi plaše kemikalija, a ne šeprtlja i lopina koje bi to mogle nekud ispustiti. Da imaju imalo mozga, propisali bi kazne za nesavjesne, a ne bi popisivali što je opasno. Sve spomenute kemikalije su poprilično bezazlene u odnosu na svoje vlasnike.

(24 sata)

Ako je za vjerovati Wikipediji, brojke su točne. Ostalo ne bih komentirao.

Ljubičić je još neiskusan pa ga boli.



No, zato je Karlović u ekstazi.

(24 sata)

Stvarna brojka trebala bi biti oko trideset i dva kilograma.
Kila je pak ono što karakterizira novinara koji nije u stanju točno prepisati.

(Metro)

Zanimljivo je kako nigdje nema priča o čudesnim izlječenjima. Oni očito misle da imaju veze s medicinom. Ili već imaju dovoljno veliku sektu da ne moraju dalje tražiti.

(Jutarnji list)

Who oxes, let him ox out.

(24 sata)

Dodat ću još da od istih potječe izraz baltica i to od pojma Baalova ptica koji je u u babilonskom kenningaru označavao bojne sjekire.

Inače, medeni mjesec je vrlo vjerojatno stariji od pisane povijesti.

(Večernji list)

Živo me zanima što su točno htjeli poručiti.

(Jutarnji list)

Teško je to kad nekoga pregazi vrijeme.

(Jutarnji list)

Ocjene služe razlučivanju, samo što to mnogima nije jasno. Snižavanjem kriterija postiže se da od ocjena nema nikakve koristi.

(Jutarnji list)

Ne znam što je Mislav mislio o svojoj časti, ali danas ga povjesničari obično nazivlju knezom.

(Večernji list)

Mogli su pitati i pokojeg sportaša ili trenera.

(Jutarnji list)

Među brojna umijeća što ih imaju novinari spada i duhovito izrezivanje slika.

(Metro)

Očito je ovo pisao neki dobar prijatelj Johnnyja Deppa kad ga tako duboko poznaje.

Cjepidlakama: primijetih i Seana Penna, ali to mi samo služi kao dokaz da sam pogriješio stavivši gornje greške među tipfelere.

(Jutarnji list)

Da malo razbijem misteriju, barem onima koji o kemiji doslovce pojma nemaju, spomenuti spoj u nas je poznat kao salitra ilitiga kalijev nitrat.

(Jutarnji list)

Ja ću do daljnjega živjeti u nevjerici. Iako je savršeno jasno da kročimo pravo prema Zapadu.

(Jutarnji list)

Bila je serija tih reklama, a ova je najzanimljivija.

(Jutarnji list)

Možda se netko ponadao da je u pitanju priča o genetskom inženjeringu ili stavljanju koječega farmakološki aktivnog u hranu, ali šipak. Samo još jedno otkrivanje već mlačne vode.

(Jutarnji list)

Valja to malo precizirati. Dokument se nije bavio pravima svih ljudi, već samo nekih.
Tvrdnja iz novina je pak sasvim u duhu modernih europskih težnji da svatko ima neko svoje pravo. U što će se to izroditi, mučno mi je pomišljati.

(Večernji list)

Sve ovisi kako si definirate štetne plinove.


(Jutarnji list)

Ovdje su se potrudili zabaviti čitateljstvo tvrdnjom da gorivo koje sadrži ugljik ne ostavlja ugljikovih oksida.

Ono što je ipak najbitnije jest to da je taj brod u biti jedno ogromno i beskorisno zagađivalo.

(Jutarnji list)

Znam da se hvatam sitnih grešaka, ali ova je dovoljno smiješna i konzistentna da ju vrijediti p(r)okazati.

Nema slike, ne valja mi punjač za baterije, a ne da mi se kupiti novi.
Prvo naš članak.
Isti je bio i u Jutarnjem i u Večernjaku, ali maknuli su ih.
Ako i ovog maknu, evo naslova:
Znanstvenici otkrili izvor aurore borealis.
Naravno, taj me naslov zbunio jer sam još kao klinac čitao zašto postoji polarno svjetlo.
Ovdje je stvarna priča. Ljudi se zapravo bave Zemljinim magnetskim poljem.

(24 sata)

Zbilja ne znam što reći.

(Jutarnji list)

Svrha je lektora da začude čitatelja.
Da ga natjeraju da se zamisli.
Da se zapita čemu takve idiotarije.

(Jutarnji list)

Pogledajte raspjevano društvance.
Da ne bi rekao da su to samo zli jezici što tvrde da ista ekipa Srbe voli i iz dna duše mrzi.
Cijeli članak je ovdje. Spada među veće idiotarije što ih se može naći po tiskovinama.

(24 sata)

Prvo sam posumnjao da se radi o kakvom običaju, ali u pitanju je prepisana reklama. I to opet površno. Ovdje je original.

(Večernji list)

Oni koji dokumentarce gledali nisu, nemaju pojma da se ono što Ameri nazivaju nine-banded armadillo u nas zove devetopasni pasanac. Za naše učene prilike dovoljno je reći samo pasanac.
Po svemu sudeći, još jedna prepisivačina.

(Jutarnjil list)



Prvo činjenice.
Istina je da u medicini ima štošta nevaljalo, a u farmaciji još kako. No, poznato je koliko danas ljudi umiru od bolesti, a koliko su kad su se liječili prirodno.
Zatim strahovanja.
Ovo nije prvi put da Jutarnji jednoj peudalačkoj knjizi posveti feljton. Imam neugodan osjećaj da zapadna civilizacija polako, ali nezaustavljivo tone u mrak alternative.

Cijeli članak je ovdje. Ako ništa drugo, uspravit će vam frizuru.

(Jutarnji list)

Ne znam kako je s drugima, ali mene je strah tog antiterorizma.

(Jutarnji list, valjda)

Nije to slogan.
Ne samo zato jer bi to bio slogan debilniji čak i od onih stranačkih ili deterdžentskih.
Razlog je to što u Vrbovcu postoji manifestijacija Kaj su jeli naši stari.
A za nju novinarčić neki očito ni čuo nije. Ipak, u međuušnoj šupljini mu je zaostalo njezino ime.

(Metro)

U statistici postoji takozvana srednja vrijednost. Neprimjenjiva je na pojedinca.
Sapienti sat.

(Jutarnji list)

Možda su htjeli nešto poručiti tom čudnovatom interpunkcijom, ali poruka do mene nije doprla.

(Jutarnji list)

Prije nego date masne pare za čudesan lijek, hodite k mojoj teti. Prodaje čudesno crno vino. Deset kuna po litri. Ubija sve vaše probleme dok god ste pod parom.

Slikice su iz Jutarnjeg lista,



Za početak, mala škola kemijske nomenklature. Prvo ime trebalo je biti toluen, a drugo etilbenzen.



Ovaj put je toluen u redu, ali zabrazdiše druga dvojica.



Sad opet ništa ne valja. Moglo bi se reći da je tuolen tipfeler, ali nekako je vjerojatnije da je ovdje toluen napisan omaškom.



Ovdje je pak pleonazam na djelu.



I šećer na kraju. Da ne bi ispalo da su novinari najveći imbecili, nađe se funkcioner koji o kemiji zna koliko i ja o kongoanskom svemirskom programu i mudro prozbori kako kiseline ne nagrizaju cink.
Bio je još jedan članak slične umnosti, ali zbog brige za psihičko zdravlje svojih posjetilaca neću se njime baviti.

(Jutarnji list)

Očekivao bih mrvicu realniji pristup od ljudi koji žive u stalnom kontaktu sprirodom.

(Jutarnjil list)

Zanimljivo samo radi visoke koncentracije.

(Jutarnji list)

Poručio bih američkim i izraelskim stručnjacima da bi to Irancima bila tek prva bomba pa nije vjerojatno da bi odmah uhvatili rutinu onih koji su napravili na stotine bombi.

(Jutarnji list)

Tek da znate, u svijetu znanosti postoje i ljudi koji zbilja nešto rade.

(Jutarnji list)

Pitam se u kakvom svijetu živi autor ovog crteža.

(Nije potrebno baš uvijek reći otkud mi tekst.)

Možda griješim, ali čini mi se da se vezniku "s" "a" dodaje samo kad bi alternativa bila neizgovoljiva ili barem nakaradna. Sesdepesom ili sa esdepeom, pitanje je sad. Retoričko, naravno.

P.S. (Zaboravih, ali nedovoljno) Moram zahvaliti djevojci koja je našla digitalca kojim su poslikane sve ovdašnje sličice. U ova moderna vremena teško je vjerovati da među brojnim sretnim nalaznicima ima i poštenih.

(Jutarnji list)

Savršeno mi je jasno da većina mojih suplanećana nema blage veze što je to "anorganska hrana". Zato ću istu jasno definirati: ANORGANSKA HRANA NE POSTOJI!
Sve što unosimo kao hranu jest organsko. Ono malo anorganike svodi se na vodu i kuhinjsku sol. (Ispravka: unosimo puno anorganske tvari, ali kao piće, a tu prevladava voda))
Užasno me iritira taj rastući nutricionistički debilizam. Poželim da mi nestanu moralni zakoni pa da i ja mogu tikvanima prodavati sve trulo i općenito ružno pod ultramegazdravoprirodno.

(Jutarnji list)

Podsjetilo me to na onaj antologijski:
...
- Ima ih milijun.
- Ma što milijun, ima ih na stotine tisuća.

Dogodilo mi se ono što se svakom idiotu kad tad dogodi. Ostavih digitalče na krivom mjestu u krivo vrijeme i po svojoj ga prilici više neću vidjeti. Iako još postoji nada da je nalaznik pošten, daleko je vjerojatnije da je u pitanju sretni nalaznik.
Zahvaljujući činjenici da neke tiskovine svoje članke uredno objavljuju po internetskim stranicama, nešto ću i dalje moći kritizirati.

Ovaj put na redu su anđeli. U članku od jučer namlaćena je oveća hrpa gluposti pa ću se osvrnuti na neke.
Za početak, naslov. Nisu sva djeca jednako naivna.
Zatim slijedi hrpa anegdota koje nikoga neće ni u što uvjeriti. Osim onih koji već vjeruju.
Zatim slijedi neprobavljiva priča o nekakvoj božjoj stvarnosti. Nadam se da je svakom naletiocu ovdje jasno da "božja stvarnost" i anđeli ne objašnjavaju baš ništa te da su zbog toga nikakvi modeli svijeta.
Anđeoskom intervencijom može se prozvati baš sve, ali tako nećemo doznati baš ništa o svijetu.

Tekst takve vrste očekivao bih u kakvom kršćanskom glasilu ili astrološkom magazinu, ali ne i u Jutarnjem. Od dnevnih novina očekujem da informiraju, a ne da filozofiraju o anđelima.

(Jutarnji list)

Znam da pretjerujem s kritiziranjem tupavih naslova, ali nisu ni novinari sposobni svakog dana napisati nešto apsolutno debilno.
U ovom slučaju samo ću napomenuti da je moja stara mačka, imenom Crnka, prije par godina, uza svojih šest mačića, othranila i tri psića čija je majka umrla pri porodu. Bila je malo zbunjena kad su ju prerasli.

Gotovo zaboravih na jednu svojevrsnu gadariju:



Po svemu sudeći, tri su mačića ostavili da krepaju. Baš slatko.
I, naravno, ako je počeo cicati, onda je hranu već našao.
Seljaci su sa sela, a seljačine iz grada.

Ne kužim. Osim zvjezdice.

(Večernji list)

Na stranu što zaista treba biti imbecil da se trulo nojevo jaje proglasi misterijom.
Problem je uređivačka politika novina koje su očito odustale od informiranja.

(24 sata)

A možete i početi s brojenjem. 57 (plus nešto manje od mjesec dana) godina bit će vam sasvim dovoljno.
Nije mi baš jasno zašto se pod zanimljive informacije uporno trpaju podaci koji to nisu (jerbo ih svatko s više od četiri razreda osnovne škole može sam izračunati). Još ako su k tomu pogrešni, ...

(Jutarnji list)

Greškom su se zaribali i pogriješili k tomu...

Isprva sam mislio da će građanstvo samo izgubiti pare na tim dionicama, ali kad su Mamići (ne ti Mamići, ako je za vjerovati starijem bratu) i ekipa počeli skupljati nekakve punomoći (nije mi jasno što je to torbarenje, ali slutim da je u pitanju neka vrst mozgoprcne krađe), shvatih da se to zapravo kupuje nešto studenskih glasova.

(Večernji list)

Teško je vjerovati da je zbilja tipfeler u pitanju...
Nije ni ona pusta kratica za odbaciti.

(Jutarnji list)

Slažem se s gospodinom Šoštarom. Bolje im je da se ne vraćaju dok se ne riješe problemi zvani Bandić, Mamić i Kerum.

(Jutarnji list)

A naši astrolozi ne mogu ni do magistrata.

(Jutarnji list)

Po običaju, već su svi na sve ljuti i traže nekog da ga, barem verbalno, linčuju. Zato ću ekskluzivno pobrojati sve krivce. Počinjem od onih glavnih.
Prvi su roditelji barem jedne od djevojčica. Autobus nije bio prepun, bilo je mjesta za sjesti, a ako su i morale stajati, nisu morale biti na vratima. Prema tome, nekog vraga su radile oko tih vrata. Preciznije, divljale su (možda malo pregrub izraz za dječju igru). Ako se djeca ne znaju ponašati, zna se kome idu zasluge.
Zatim same djevojčice. Nisam čuo da su hiperaktivne ili tako nešto.
Zatim vozač. Trebao ih je nategnuti za uši. Makar, to bi već bilo nasilje, kaj ne?
Zatim država. Ovaj put je zadnja. Vidio sam ja (a i bio u takvima) autobusa u koje nije bilo moguće natrpati još ljudi pa nitko nije pao kroz vrata. Vidio sam i onih kojima vrata nisu valjala pa opet nitko nije pao kroz njih.
Ako je pak sve bila čista slučajnost (nemojte se ljutiti, ali u to sumnjam), onda opet nemamo krivca.

A sad čekam nepatvorenu mržnju naletioca.

(Jutarnji list)

Ne tvrdim da takvih nema. Samo bi mi bilo drago da se iza njega krije Danny de Vito.

(Jutarnji list)

Retoričko pitanje: kako je ruski jezik postao egzotičan?

(Jutarnji List)

Ako je za vjerovati brojkama, u nekoliko godina opskrbili su cijelu Hrvatsku.
Što se pak bakterija tiče, nadam se da je jasno da je preporučljivija redovita osobna higijena.
Još jednom zahvaljujem Z.

(Jutarnji list)

Znam da nije pristojno tražiti tipfelere, ali ovaj je nezaobilazan.

Uzgred rečeno, osnovna pogreška družbe samoprozvane Grozdom je to što svrha škole nije naučavanje vrijednosti nego informacija. Ako su se već uhvatili drkanja, bolje im je da se bave žuljevima nego moralnim zavrzlamama.
Pozdrav čednima.

(Večernji list)

Čim sam vidio ovaj naslov, pomislio sam da je u pitanju nekakav nocebo. No, objašnjenje je, po običaju, jednostavnije.



U pitanju je slobodno tumačenje izjave, a to se u narodu naziva izvrtanjem.

U dijelu koji sam izrezao bila je standardna priča koja bi trebala uvjeriti ljude da će im baš doktorica Plamenka riješiti sve probleme.
Prvo sam mislio da je i gornji dio prepun izmišljotina, no grdno sam se prevario. Plamenka Profeta zaista postoji. U pitanju je urologinja vjerojatno odnekud iz sjeverozapadne Hrvatske (zbog prezimena). O njoj sam našao dva članka: jedan u Slobodnoj Dalmaciji, a drugi na internetskoj stranici križevci.info. Oba su naivna, ali zorno pokazuju kako pseudalačka bagra širi svoje pipke. U prvom članku čak je dan broj žiroračuna pa da glupavi starci financiraju nekakav institut.
Začudo, postoji i akademija Phenomena, ali nisam našao podatke da li je doktorica Profeta zaista pohađala njihove tečajeve. Ipak, pogledate li stranicu te akademije, bit će vam jasno da je to tipičan njuejdžeraj. Pričaju o tamo nekoj energiji.
Sad konačno mogu do same reklame. Primijetih jednu značajnu stvar: doktorica ne traži pacijente koje je medicina otpisala, nego one koje nije ni taknula. Nije mi jasno zašto se onda hvali da liječi one od kojih su liječnici već digli ruke.

(Jutarnji list)

Ovo je samo prilog onom mladiću otprije.

(Jutarnji list, neki prilog u njemu)

Neću se puno baviti količinom imbecilnosti koju treba nositi u glavi da bi se nasjelo na okisičenu vodu. Niti ću se ljutiti što netko nema pojma čemu služi a u prijedlogu s(a). Neću čak ni trznuti na one čudno smještene zagrade.
Samo ću zahvaliti Z. što mi je pokazala ovaj poučan članak.

(Jutarnji list)

Nadam se da se novinar samo suptilno našalio s vodnjanskim župnikom.

(24 sata)

Naprosto ne može biti istina da je 99% kalcija nekog čovjeka u zubima. Previše je to.
Nije istina ni da je samo dijamant tvrđi od zubne cakline. Za njezinu tvrdoću zaslužan je hidroksiapatit (kojeg ćete pranjem zubi pastom koja u sebi ima fluorida dijelom prevesti u fluoroapatit, spoj znatno netopljiviji u kiselinama), a on na Mohsovoj skali nosi brojku pet, što je daleko od dijamantove desetke.
Začudo, istina je da ljudsko tijelo ne proizvodi ništa tvrđe od zubne cakline.
Mnoštvo kalcija je, pored ovih gluposti, irelevantno.

(24 sata)

Autoru članka, kao i otkrivačici mrtvog psa te onome tko je članak prepisao toplo preporučam da se iskeze prvom zrcalu na koje naiđu. Uočit će da su im gornje četvorke vampirske.

(24 sata)

Bez brige, nisam podanik ovog poroka. Samo me zainteresiralo tko je to tako dobar. Kadli, dobri gube samo sa pet pogodaka razlike (novinar je zaboravio jedan prijedlog i jednu imenicu, ali to ćemo mu oprostiti).
Kladim se da će i na ovo netko nasjesti...

Znam da će mi to drugačije izgledati kad budem namigivao još mlađahnim osamdesetogodišnjakinjama, ali sad mi se čini da su mladići sve stariji.

Poslovica dana: Jabuka ne pada daleko od stabla.

(Jutarnji list)

Ovo bi moglo biti i točno ako pretpostavimo da muž nije nužno i otac djece.
Dodat ću jedan sumnjiv, ali znakovit podatak: desetak posto Europljana svog biološkog oca ne poznaje kao oca.

(24 sata (polunovine))

Prvom se brojkom baviti neću. Možda je čak i točna.
No, druga mi ne paše. Nije to prvi put da vidim nešto takovo, ali ovaj put mi se upalila crvena lampica. Ako pretpostavimo da muškaraca i žena ima otprilike jednako, jednostavno je nemoguće da se heteromuškarci jebu više nego žene. Pretpostavio sam također da se računaju samo ljudske partnerice.
Ukupan broj partnera koje imaju muškarci (brojka je vjerojatno veća od broja žena jer su neke imale više muškaraca) jednak je broju patnera koje su imale žene (očito je i ta brojka veća od broja muškaraca). Treba naprosto prebrojiti broj seksualnih veza. Zatim tu brojku treba podijeliti s brojem žena ili brojem muškaraca.
Preostaje mi samo još da zaključim da ovdje netko nije bio iskren. Najvjerojatnije svi.
Eto što se zbije kad se računa na ljudsku iskrenost.

Ciničan bi komentator još mogao dodati da je ovo dokaz (s obzirom da istina ima opaku sklonost da bude negdje između) da su žene kurve, a muškarci hvastavi naivci.

Čednima preporučam da pročitaju Dekameron.

(Jutarnji list)

Da su još koji sat umovali, možda bi zaključili i da je došlo do kontakta između dvaju plovila. No, i ovako smo dobili informaciju do koje običan smrtnik svojom bijednom pameću nipošto ne bi mogao doći.
Veliko hvala cvijetu naše birokracije.

Kako se nisam potrudio naći prave dezinformacije, evo jednog krasnog tipfelera.

(Večernji list)

Danas sam napravio jedan pokus. Uzeh u ruke jučerašnje novine s jednom mišlju: naći napisanu glupost. Rezultat je došao nakon tridesetak sekundi i nalazi se gore.
Za one koji nisu upućeni u tajne osmoškolske matematike, pentagram čine dijagonale (pravilnog) pentagona koji je pak u nas zvan i peterokut.

Sve u tekstu je, začudo, istinito, ali u proporcionalnoj rečenici odnos surečenica je nevaljan. Kad je  novinar već prepisivao, mogao je barem logički povezati one dijelove teksta između kojih je brisao. Ono što fali je podatak da se cijena dijamanta s veličinom ne mijenja linearno, već skokovito. Svaki put kad poraste broj karata, cijena značajno skoči.

(bilo je toga po svim medijima)

Sjećate li se one divne bolesti nazvane po rijeci Eboli?

(Večernji list)

Uzme li se u obzir da je sporan komad naslova i zacrvenjen, očito je da netko nije imao namjeru informirati, već samo prodati.
Atomarni ili nascentni znatno su manje senzacionalistički, a, opet, točniji izrazi.
Inače, novi lijek je po naravi antiseptik jer samo oksidira viruse i sve što mu se nađe na putu.

Ne znam koliko je već ljudi uočilo mozgovitost naziva, ali našao sam jednog koji se time ne živcira iako očito vidi ironiju.

(Jutarnji list)

Iako je sasvim moguće da se novinarka tek povodi za englezoljubačkim pomodarijama, vjerojatnije je da je ona u petom razredu spavala na ušima kad je bila povijest.
 A da je članak odnekud prepisan i nabrzake preveden, više nije novost.

Nabavio sam si vinobran tehničke kvalitete. Tehnički podaci o proizvodu prilično su duhoviti pa ih preporučam kao lakšu lektiru.

Ne bilo u redu da ne kažem ništa o vinobranu. Naime, u pitanju je spoj, a ne nekakva smjesa. Na ambalaži onog iz trgovina obično piše da je to kalijev metabisulfit ili kalijev pirosulfit, ali kemičar će ga radije jednostavno zvati kalijevim disulfitom ili, ako je zlobnije naravi, kalijevim pentaoksodisulfatom(IV). U slučaju da vam je ime nerazumljivo, formula spoja je K₂S₂O₅.
Sam spoj može se smatrati solju nepostojeće disumporaste kiseline, a dobivanje mi nije poznato, najvjerojatnije je potrebno otopiti prilično sumporovog dioksida u kalijevoj lužini, no ne znam pod kojim uvjetima će iskristalizirati kalijev hidrogensulfit, a pod kojima disulfit. Kako bilo, jednostavnije je otići u poljoprivrednu apoteku i kupiti si kilogram te interesantne tvari.
Ono zanimljivije je njegova primjena. Ima više zanimljivih stvari koje se iz njega mogu dobiti.
Za početak, sumporov dioksid. Umjesto da palite sumpor, možete uzeti malo kalijevog disulfita i otopiti ga u vodi. Nestabilni disulfitni anioni polako se raspadaju na sumprov(IV) oksid i sulfitne ione. Ako je to presporo, može se dodati neke kiseline koja taj raspad rapidno ubrzava. Može se i kapnuti kiseline na kruti kalijev disulfit. No, najzanimljivije je kalijev disulfit zagrijati na kojih 190° C. Tada će se on rapasti na sumporov dioksid i kalijev oksid. Prilično lijep način da se dođe do jedne inače teško nabavljive supstance.

Podebljani tekst po svojoj prilici nije istinit. U stvarnosti prvo nastane sulfit, a dalje se on malo oksidira do sulfata, malo nekim čudnim putevima reducira i dadne možda sumpor, a prije polisulfid, a vjerojatno i još ponešto.
Uglavnom, neće nastati bijela tvar, već nešto smeđe.

Zbog disulfitnih aniona kalijev disulfit se ponaša kao prilično dobar reducens. (Zanimljivo je da se u dezinfekciji ponaša kao oksidans, čemu kumuje oslobođeni sumporov(IV) dioksid, otrov za mnoge niže stvorove, a izbjeljivač za organske boje.) Trapaviji kemičari (ja, na primjer) poznaju ga kao osloboditelja od mrlja od joda ili kalijevog permanganata. U oba slučaja disulfit se oksidira do sulfata, dok jod prelazi u jodid, a manganov(IV) oksid u manganove(II) spojeve koji su pri manjim koncentracijama gotovo bezbojni.
Sve u svemu, jedna od ljepših tvari koje se danas mogu nabaviti u trgovinama. Pod uvjetom da vas ne smetaju previše gluposti po deklaracijama.

Mjesto da ga odmah pobrišem, odlučio sam ga pročitati, ali zabolješe me oči i mozak od pismenosti autora.

---

Želite se dobro zabaviti? Chatati s komadima? Čuti se s prijateljima preko IP telefona? Igrat igricu preko neta? Možda poslušati koji novi hit, pogledati ili podjeliti video sa ostalima? Takve i slične 3D mogučnosti nudi Vam ovaj site. Prepustite se i zabavite s vama dragim osobama i jednostavno se zaljubite.

Sve to Vam omogučava novi portal : www.idemosvi.com 

Idemosvi.com je interaktivni portal kojeg njegovi posjetitelji i članovi grade prema
vlastitim željama. Namjenjen je online druženju i razmjeni informacija.

Uz online druženje imate ostale besplatne servise kao što su Video chat, VOIP telefon, Flash igre, Galerija i Video galerija, Blog, Forum, Oglasnik, Događaji... 

Ne čekajte učlanite se već danas.

---

Ime i adresa pošiljaoca su, naravno, bili lažni, a primijetio sam da se slanjem spama ista osoba bavi i po forumima.

Ako ovdje naleti kakva osoba koja voli uništavati po Internetu (u širokim masama obično nazivana hakerom), preporučam joj gore navedenu stranicu.

Kompjutorizacija se dade protumačiti kao uvođenje kompjutora u što već. Prema tome, gore imamo uvođenje uvođenja kompjutera. Sretno im bilo!

Smucajuć se po jednom hipertrofiranom burgu ugledah ovo. Bit će da jedan ministar opet predaje vlast zunzarama u svojoj glavi. Ili jednako veleumnim savjetnicima.
Ima sasvim solidan broj zanimanja za koja ne treba nikakvo posebno znanje. Zašto tjerati djecu slabijih mentalnih mogućnosti i nikakve želje da u glavi nose opću kulturu u školu? Da im se produži djetinjstvo? Ili da ne tjeraju stare komunalne radnike u penziju?
Iako svi trebamo imati sasvim jednake mogućnosti, izvjesno je da jednaki nismo.
(Znam da je po modernim mjerilima ovo grozan stav. Morat ću ga doraditi.)

(Jutarnji list, 8.6)

Svakako je novitet u pitanju. Obično ljudi kažu aluminij-oksid ili aluminij oksid.
Još par prijedloga: aluminični oksid, aluminoksid, glinični oksid, ...

Nije zgorega uočiti da gore opisana stvar nipošto nije pogonjena vodom. U pitanju je tek jedan od mase bedastih načina da se troši više energije nego što treba.

Energetika ima svega dva problema, a to su izvlačenje i transport energije.
Glavni izvori energije koje danas koristimo su fosilna goriva i neke radioaktivne tvari. Sve drugo (Sunce, vjetar, strujanja vode) može zadovoljiti tek male potrošače i to uglavnom pojedinačno. Eventualan razvoj trošila mogao bi dići udio tzv. obnovljivih izvora, ali ostaje činjenica da današnja civilizacija troši daleko više nego što joj Sunce i vjetar mogu dati. Oni će još dugo ostati tek pomoćni izvori energije.
Druga stvar je transport. Sve priče o vozilicama na pogon X zapravo su zakamuflirane ideje o što boljem transportu energije. Aluminij, gorive ćelije, akumulatori, baterije, komprimirani zrak, ..., sve su to načini da se energija manje ili više efikasno pohrani i zatim potroši gdje već želimo.
Čisto radi drugog zakona termodinamike, trebalo bi biti jasno da se dio energije pri tom prijenosu naprosto mora izgubiti. Najjeftinije je zato direktno koristiti već spremna goriva, poput plina, nafte i derivata joj ili skupiti pare pa si sklopiti auto sa solarnim ćelijama.

Iako ne volim stavljati sitne i bezopasne pogreške, ova je odveć lijepa da bi ju se ignoriralo.

Ne znam kako je s ostatkom pučanstva, ali mene je ozbiljno strah ovih riječi. To planira prisvojiti ne samo Zagreb, već očito i cijelu Hrvatsku. Što je najgore, i može, a izvjesno je da i hoće. U nas naprosto nema sposobnijih političara. To je žalosna činjenica.
Nije da to sad kažem radi nekakve zavisti nad njegovim strmoglavim usponom, ali takovi ljudi su ozbiljna opasnost po demokraciju.
No, hajmo na vedriju stranu. Svijetom ionako vladaju imbecili, i to oni najtežih kategorija. Konačno ćemo i mi po nečemu biti u trrendu.

P.S. Sad kad su izbori u SDP-u prošli, vidim da sam bezveze paničario. M. će još neko vrijeme biti vezan za samo jedan grad.

Da se razumijemo, ne volim INA-u niti ijednu drugu velekorporaciju.
Isto tako, ne volim kad zeleni potežu ovakve argumente.
Htio bih znati jedno: da li oni lupetaju jer znaju da naš bedast narod pada jedino na takve fore ili zato jer su i sami idioti?
A možemo i cjepidlačiti. Sve se može usporediti s nuklearnom bombom, samo što ispada smiješno bezopasno (izuzetak su one stvarčice što dolete odnekud iz Svemira). Razlog više da se mjesto usporedbi daju konkretne brojke i moguće posljedice.

Tekst je iz Jutarnjeg, odnosi se na porast broja razvoda u Španjolskoj. Molim sve visove ljudskog uma koji se ovdje nađu da mi objasne što je autor htio reći ovom rečenicom.

Još im samo fali da napišu domaći proizvod.

Uz ovaj hvalevrijedan savjet, dat ću ih još nekoliko jednako važnih i normalnom promatraču možebit sasma nedokučivih.
Dok plivate, nemojte nipošto biti suhi.
Kad ste na dijeti, nemojte se prežderavati.
Odlazak u kafić s prijateljima neće vam pomoći pri odvikavanju od alkohola.
Ako želite zbrajati brojeve napamet, nemojte koristiti kalkulator.

Ono što me sasvim zbunilo jest što autor članka zaista razmišlja na taj način. Ili se samo katastrofalno loše izražava.

Moramo imati i pouku. Poradi činjenice da se spominje istraživanje (nekima je potrebnu utući par desetaka tisuća dolara za nešto što neki drugi ne trebaju ni razmišljati), počinjem shvaćati zašto se, uz Nobelovu nagradu, svake godine dodjeljuje i antinobelova.

Bit ću krajnje bezobrazan i popljuvati učenog doktora sljedećim riječima. Moj stric je danas živ samo zato što isti savjet nije slušao. Dvaput ga je ugrizla riđovka i dvaput je improvizirao umjesto da strpljivo pričeka medicinu.
A vi mislite što ćete kad nagazite na jednu od dvije naše otrovnice. Nisu doktori supermeni niti imaju batmobile, a često im se ni ne žuri.

Prema crtežu, gustoća leda iznosi oko polovice gustoće vode.

Čast onima što kopaju po povijesti ne bi li impresionirali obične smrtnike. No, ovaj put su i sami zaostali par godina u prošlosti.
Od 2004. svjetski rekord u visini građevine nosi Taipeiski toranj 101. Visok je 509 metara i dominira dobrim dijelom grada. Wikipedia o tom modernom čudu piše sasvim dovoljno.
No, ni tu nije kraj priče. Najviša zgrada ikad bio je varšavski radiojarbol, visok 646,38 metara. Opširan tekst o njemu napisao je jedan stanovnik konkurentskog blogoservisa.

Opaska: Već spomenuti stanovnik konkurentskog blogoservisa izvještava da ni 101 više nije najviši.

Ima jedna kvaka, Ta je izjava izbačena u jeku prepucavanja oko principa neodređenosti. Einstein nije želio prihvatiti da nešto nikako ne možemo znati. Zato je i rekao ono gore. Međutim, bio je u krivu.
Ali ne toliko kao stvorovi koji ga interpretiraju kako im puhne.

Nestrpljivo očekujem njihovo novo istraživanje. Možda otkriju da bi od podizanja morske razine najviše nastradali gradovi uz obalu.

Pitam se pitam, je li tipfeler u pitanju ili netko također misli da su pauci kukci?

Pošto Internet doslovno znači međumrežje, što implicira povezanost njegovih dijelova, neće mi biti na odmet preporučiti neke tekstove koje sam pročitao, a koji definitivno predstavljaju borbu protiv širenja gluposti.
Forumovska tema o šarlatanskim proizvodima
Bloger koji je gornju temu otvorio
Jedan nadasve zanimljiv prijedlog za obilježavanje pseudoznanstvene literature
Malo teksta na engleskom, također iste tematike

Na stranu što se reklama pokušava prodati pod nakakav članak jer ovdje ima nešto gore. Vrli autor tvrdi da će navedeni uređaj stvoriti planinski zrak u autu. Oće znate što. Možete dobiti  jedino miris ozona. A taj ozon s anionima kisika nema puno veze, a u pristojnim količinama je i otrovan.
Čitao sam nešto o tome da ljudima treba određena količina iona u zraku, ali da će u jednom autu prepunom električnih vodova iona biti premalo, nema smisla vjerovati.

Što god da su htjeli reći, nisu baš pokazali da cijene male jezike.

Još da je umro neki politik s naše estrade, onda bi bila i odlična vijest, ovako samo dobra.

Čedne skupljače kemikalija iz dućana upozoravam da natrijev hidroksid iz ove antikorozivne smjese nije jedina tvar unutra. Dodano je i nešto mirišljavo (čiji se miris osjeti tek kad smjesa zavrije) te nešto zbog čega iz žarene smjese izlazi dim s mirisom parafina. U svakom slučaju, natrijev hidroksid neće biti lako izvući.
No, zato možemo izvući pouku. Treba sve pročitati.
Moram primijetiti da su proizvođači dužni napisati što su sve stavili u proizvod. Za poluinformacije, a i dezinformacije morale bi postojati nekakve sankcije, ili?

Pitam se zašto ljudi uopće umiru pokraj tako savršenih lijekova.
Ponekad se zapitam i kolika budala treba biti da se na ovo nasjedne. Ne poznajem nijednu, ali smucajući se po Internetu vidio sam da ih ima u velikim količinama. Dostatnim da kreatori čudesnih lijekova imaju od čega živjeti.
Znam da postoji nekolicina ljudi koji misle da neznanje treba uništavati. Vjerojatno spadam među njih. Neinformiranost je zlo jer ga pojedinci s manjkom morala iskorištavaju radi osobne koristi. Ipak, ne mogu tek tako zanemariti činjenicu da je znatno jednostavnije živjeti u gluposti. Uostalom, kome treba kvantna fizika da kupi kruh?
Ili možda ipak treba?
Znate li kako funkcioniraju čitači barkodova?
Ne?
Ne znam ni ja, ali očito je da nisu baš jednostavni.
Prije ili poslije pojavi se neko ljudsko živinče koje zna manje čak i od mene, ali ponaša se kao da je savršeno upućeno u sve i uvjerava puk da je nešto loše.
Nuklearna energija je zlo, auti su zlo, kapitalizam je zlo, globalizacija je zlo.
OK, ali zašto ti onda uredno koriste ta zla? Neka se povuku u pećine i žderu vrbovu koru kad ih zaboli glava.

Sve je u članku. Hvala jedem-u(?) na upozorenju.
Kao što je jedem napisao, autorica je napisala da avion troši 2,9 litara goriva na stotinu kilometara, a da osigura veseo dojam, u nastavku je napisala da je prosjek pet litara. Možda je htjela reći da je minimalna potrošnja 2,9 litara, a prosječna njih pet po stotinu kilometara, ali to se u članku ne vidi. Uz malo zujanja, vidim da mi je pretpostavka kriva. Proučavanjem dvaju članaka može se nešto naučiti o vrloj novinarki, a možda i o novinarima općenito.
Opaske o emisiji ugljikovog dioksida također treba čitati s oprezom. Ukupna količina ispuštenog ugljikovog dioksida podijeljena je s prijeđenim putem, ali i brojem putnika.

Nije strašno kao neke stvari koje sam svojedobno vidio, ali nadasve je poučno. Pokazuje nam da novinari sad već imaju problema dok prepisuju članke s engleskog (chlorine = klor).
Ova zadnja rečenica je glupa. Iz nje bi se dalo zaključiti da opekline izaziva klor, a ubija neki drugi plin (ili čak krutina, s obzirom da je u pitanju dim).

Većina će članak pročitati i zaboraviti. Meni je pak u oči upao besmislen naziv spoja. Pravo ime te supstance je sin-propantial-S-oksid. Za one kojima je to nerazumljivo, evo i formule:


Sad bi bio red da kažem i nešto o tome zašto nas oči peku od luka. Pa, stvar je jednostavna. Režući luk izazivamo biokemijsku reakciju kojom nastaje gorespomenuti spoj. On isparava i tako dolazi do naših očiju gdje hidrolizira na propanal i sumporastu kiselinu koja nam iritira oči. Ako vas zanimaju detalji, pogledajte ovdje.

Novinarka se lijepo potrudila staviti u nas još neuvriježene strane nazive pod navodnike (neću se sad baviti s tim da drugome navodnici možda i nisu trebali te da se prvi dao i prevesti), ali zaboravila je pritom uključiti i logičku sekciju mozga. Inače sam uvijek mislio da su žene te koje znaju raditi više stvari odjednom.

Fascinantno je kako neki ljudi u tako malen članak uspiju nagurati toliku masu gluposti. Idemo redom:
1. Nije ugljični nego ugljikov dioksid. Znanstvenici su se još davno odrekli gradivnih pridjeva u nazivima kemijskih spojeva.
2. Ljudi ne emitiraju većinu nastalog ugljikovog dioksida. To naprosto nije istina. Nije baš u redu zanemariti činjenicu da i ostatak živog svijeta također diše.
3. Ugljikov dioksid se ne apsorbira procesom obrnutim od fotosinteze jer tako upravo nastaje.
4. Neodređeno razdoblje je biser za sebe. Nemam riječi.

Nihil novi sub sole.

Politika je svuda oko nas. Samo što su neki to prcanje u zdrav mozak shvatili doslovno.

Nemojte obraćati pažnju na bedastoće vezane uz efikasnost ovog "lijeka", pokušajte previdjeti i nepismen naziv aktivne supstance, pa i to da je ime jamačno izmišljeno.
Ono što je ovdje impresivno je opseg njegovog djelovanja. Radman i ekipa mogu u penziju jer u prodaji je lijek koji liječi sve bolesti, pa čak i neke za koje još nismo čuli.
A možda sam u krivu, a lupus (što je vuk, samo na latinskom) nešto što sam već triput prebolio.
Žarko bih želio znati tko kupuje takove proizvode. Još uvijek imam problema s vjerovanjem u idiote. Makar je očito da oni postoje. Štoviše, u većini su. Ili smo...

Polimerska plastika!? To vam dođe kao drvena cjepanica. A kad smo već kod drva, dobismo i opis novinara koji je to pisao.

Sad će mi netko reći da sam cjepidlaka.

auris,-is,f. uho
Mogli su barem otvoriti rječnik. Otvoriti. Nije teško. Fakat nije. Ali još je lakše biti idiot.
Sjećam se jednog članka iz Večernjaka u kojem se predstavnici gorespomenute tvrtke hvale kako uvijek paze na značenje riječi. Čak su naveli par primjera (Nepismeni ih je spomenuo prije par tjedana) tvrtki kojima je zbog bedastih imena propao izvoz u Hrvatsku.

Par tjedana čekanja iliti nerada urodilo je plodom. Kristali su sve samo ne savršeni, ali lijepo je i to vidjeti ako vam se rad lako može aproksimirati na nulu

Sigurno ste već bezbroj puta kod kuće poželjeli imati kristaliće natrijevog acetata:)
Ono što se gore vidi baš su kristalići natrijevog acetata(ne natrij acetata ili natrij - acetata, takve su stvari već davno trebale izumrijeti jer se u nas prakticira pridjevska nomenklatura)

Nisam se baš trudio napraviti pokus. Jednostavno sam u čašu ulio octene esencije(to vam je stari naziv za koncentriranu octenu, acetatnu ili(šećer na kraju, jer tek sad slijedi najpoželjnije ime) etansku kiselinu) i zatim u nju usuo sode bikarbone. Taj spoj kemičari radije zovu natrijev hidrogenkarbonat, ali prolazi i natrijev bikarbonat. Ono što je bilo zanimljivo, a nisam uslikao, bila je pjena nastala izlaskom ugljikovog dioksida iz otopine. Ako ste baš zainteresirani za tu pjenu, neće vam biti teško nasipati sode u ocat. Kraj pokusa još nije na vidiku. Ostavio sam cijeli sustav da se suši. Na ovom suhom zimskom:) zraku isparit će većina vode i etanske kiseline(koja je za svaki slučaj bila u suvišku) i ostaviti mi relativno suh (i prašnjav) natrijev acetat.
Sad bi mi se Kemija radosno javio da pričam osnovnoškolsku kemiju pa ću još malo produžiti. I odgovoriti na eventualno pitanje što će mi natrijev acetat. Ili na kritiku da mi je pokus bezveze.
A zapravo je vrlo poučan. Kao uostalom i svi kemijski pokusi. Samo treba opažati i misliti. Iz ovog se može ponešto naučiti o kiselinama i bazama, topljivosti soli, nukleaciji i spontanosti promjena. I vjerojatno o još ponečem, ali nije mi ništa palo na pamet. Čekam sugestije.
Inače, od tog spoja mogu imati i neke koristi. Uz pomoć njega moguće je pripraviti kromov(II) acetat. Potrebno je prvo prirediti otopinu koja ima u sebi kromove(II) ione(treba samo dodati neki reducens(npr. kalijev disulfit) u otopinu bikromata i nadati se plavoj boji ili biti pametan i dodati odmah stehiometrijske količine reaktanata),  i dodati joj zatim zasićenu otopinu natrijevog acetata. Nastat će crveni talog kromova(II) acetata koji je najstabilnija kromova(II) sol i čest reagens za pripravu ostalih kromovih(II) spojeva.

Ružno i mutno lice slike ove dokraja nagrdi nepismeni novinar.

Zbrajajte sami, možda je bio tipfeler, ali upada u oči.

Sam je ušao. Ja sam samo slikao. Ako netko skuplja kukce iz epruveta, neka mi se javi...

Jedan od ljepših primjera kako treba reklamirati kredite...
Standardno lošu sliku nisam mogao smanjiti i okrenuti bez gubitka važnih i korisnih informacija...

Potaknut viješću iz jednih novina(o nekoj ženi kojoj je navodno pozelenjela kosa dok se kupala u bazenu) koju nikad nisam pročitao napravio sam jedan krajnje jednostavan pokus. Odrezao sam si čuperak kose i ubacio ju u varikinu(po sastavu je to vodena otopina kloridne i hipokloritne kiseline). Rezultat možete vidjeti ispod. Izvinite radi neuredne opreme.

Mene to na nekaj podsjeća, kak druge, bumo vidli.

Izvinite radi nečitkosti, trebat će mi još puno vremena dok se ne naučim sređivati te slike.

Nisam kompetentan da se bavim bakteriološkim dijelom reklame pa ni neću.
Ali zato hoću onim što proturiječi zdravom razumu. Jedina bolest koju ćete imati zbog prevelike kiselosti organizma zove se acidoza i ona je baš to, prevelika kiselost organizma. Sve ostalo što o njoj gore piše je sranje kroz gusto granje.
Ono što mi nikad neće biti jasno je zašto bi bila prednost ako nema natrija. Pobogu, pa puni smo natrija, samo ne elementarnog. Zbog njega su nam slani znoj i suze(znoj i poradi još jednog sastojka kojeg nazivamo urea). Zbog njega možemo misliti i kretati se jer sudjeluje u prijenosu živčanih signala. I sad da netko kaže da je bolje ne unositi natrij.
Naravno da sve ima svoje granice (npr. unos natrija), ali glupost očito ne.

Ljudi moji, nisam znao da imam bankara!

U ovih par riječi uspjeli su namlatiti dvije strašne pogreške, a skrili su i zlobnu namjeru.
Ako već žele napisati ime grupe spojeva po nomenklaturi koju koriste nekemičari, to treba izgledati ovako: ω-3-masne kiseline.
O tim kiselinama neću pisati jer nisam puno ni čitao. Letimičnim pogledom na članak doznao sam da je to grupa nezasićenih masnih kiselina(masne su sve organske kiseline s nerazgranatim alkilnim lancem dužim od tri ugljikova atoma) kojima se prva dvostruka veza nalazi na trećem ugljikovom atomu odostraga(kemičari broje atome od funkcionalne skupine s najvećim prioritetom, ali fiziolozima se to nije dalo pa su samo označili drugi ugljikov atom s prvim, a zadnji sa zadnjim slovom grčkog alfabeta).
A sad o zlobnoj namjeri. Ono što mi najviše smeta u toj reklami je mazanje očiju. Uporno se spominje neko polumistificirano ime spojeva kojih zapravo ima u većini ulja i na taj način pokušava ljudima prodati muda pod bubrege. S mojeg gledišta to je naprosto bezobrazno. Trebalo bi im dati po nosu.
Poanta: Onih kiselina ćete dobiti sasvim dovoljno ako budete jeli raznoliko. Ne treba kupovati sumnjive paštete.

Bio sam šokiran kad sam taj naslov ugledao u novinama koje inače ne prakticiraju hrvatski pravopis(što može biti bilo koji naš dnevnik). Srećom, razuvjerila me jedna druga slika. Sve je ubrzo opet bilo na svojem mjestu.

Po svemu sudeći, ovdje će biti više zdravstva nego kemije.Tablete su vjerojatno poznatije od one kontracepcije. O njihovoj efikasnosti neću razglabati jer me gripa ne muči, ali tvrtka poput Plive ne bi smjela valjati takve gluposti.
Mogli su još napisati da se voda pije tako da rukom primimo čašu, ...
Za one koji žele potpun ugođaj, reklama se smuca po zadnjoj stranici Metroa.

Uspio sam pronaći jednu od one dvije genijalne reklame. Neću baš ništa komentirati. Nije potrebno.

Ništa od pokusa do daljnjega, uhvatila me neka savjest.
Ima zato drugih stvari, onih kojima sam se i namjeravao baviti.
Dakle, mediji. Prije puno tjedana zapeo mi je za oko jedan članak u Jutarnjem,. Ne zbog senzacionalnog naslova, nego radi napisane gluposti. U članku je lijepo pisalo da je neka žena popila stopostotnu lužinu. Sad će netko reći: jadna žena, ne primijetivši da stopostotna lužina ne može postojati. Vrli novinar je očito dobio dvojku iz kemije zato jer je pisao lijepe sastavke.

Kad smo već kod lužine, objasnit ću ukratko što je to(jer imam neki osjećaj da prosječan čitatelj o tom pojma nema). Lužina je vodena otopina hidroksida alkalijskih ili zemnoalkalijskih metala, a nađe se i amonijak. Budući da je u pitanju vodena otopina, ona nikako ne može biti stopostotna, već je obično daleko ispod toga jer je topljivost hidroksida u vodi ograničena.
Dalje neću. Svaki pošteni udžbenik kemije će to opisati bolje od mene, Povijest kemije je dostupna u svakoj knjižnici, a za konkretna(pod tim mislim na konkretna pitanja, a ne sve o...) pitanja se uvijek može skoknuti do e-škole.

Sad već vidim da bez originalnih članaka neće biti ništa od dobre kritike. Zato ću samo spomenuti dva primjera iz Metroa, makar nisu vezani za kemiju, već medicinu. U pitanju su dvije reklame, jedna mala koja nam želi prodati kontracepcijsko sredstvo koje, između ostalog, omogućuje i odabir spola djeteta(!!!), i jedna velika koja prodaje nekakav lijek koji liječi valjda sve poznate bolesti(od prehlade do tumora) i još par nepoznatih. Nažalost, ni njih nemam, ali vjerojatno se još uvijek povlače po onim novinama.

Je li itko primijetio da među temama blogova znanost ne postoji ni pod općenito?

Šokiran mojim agresivnim istupom protiv njega, kemijaš je odlučio uskratiti svijetu ljepotu svog postojanja. Nadam se da će se čovjek oporaviti i nastaviti s pisanjem jer mu nije baš sve bilo krivo. Bilo je tamo i poučnih stvari, poput naputaka za pripravu velikih kristala.
Da se ne guram baš na njegovo mjesto, opisat ću ovdje par pokusa za koje je opremljeno svako kućanstvo, a koje sam i sam par puta izveo.
Upućujem i javni apel: Kemijo, vrati se!
Bolje išta nego ništa.

Ako pogledate u gornji lijevi kut ovog bloga, a isto tako i bilo kojeg drugog na www.bloger.hr, vidjet ćete da piše "moj internet dnevnik" što je nepismeno. Ako već nisu htjeli napisati da je u pitanju internetski dnevnik, mogli su barem staviti crticu umjesto razmaka.

Jezikom se ovdje ipak ne mislim baviti, ali ono mi stoji pred nosom i ruga se zdravom razumu.

Eto me u neznanoj zemlji, ne baš iz najčasijih razloga.
Vidio sam prije nekoliko dana blog krasnih namjera, ali ne tako krasne izvedbe.
Budući da anonimci ne mogu samo tako doći i reći: Čuj, to što pišeš nema veze sa zdravim razumom, bijah prisiljen na ovakav korak, a to govori ponešto i o mojoj silnoj zloći.
Kako ne bi sve stalo na samo jednom izletu van, kanim ovdje skupljati sve što mi zapne za oko zbog svoje izrazite gluposti i nepoznavanja kemije.
Iako je kemija zapravo sasvim solidan blog, teško se suzdržati od reakcije na neke stvari koje naprosto nisu istinite.